Obećao sam post – evo ga.
Još prije ... tjedan dana sam htio napraviti jedan osvrt na novi uradak naših frendova, no stroj mi se bio nešto uzjogunio, bila je i lagana panika da nije, možda, i hard otišao u Honduras, no ... kako se i vidi, sve je OK. S tim u vezi mogu samo reći ... pazite sa Microsoft-update, jer ako nešto baš i nije OK, dok oni naprave korekcije ... vi imate napadaje ludila.
Album „Autobus Calipso“ slušam ... ima tome preko mjesec dana.
Naime, na jednom od gostovanja na svirci „Caimana“, Hrvoje je donio, još nemasterirani, CD sa novim materijalom, koji je slučajno (skopaj si oko)... i ostao u playeru ... a ja ga, slučajno i pošteno ... nisam htio vratiti. :-))
Možda i nije bilo loše što sam imao problema sa PC-om, jer to, što sam tada htio napisati, ... ne odskaće jako puno od onoga što sam poslije pročitao u recenzijama, ali i u predgovoru čovjeka koji zaista ima što za reći o glazbi, g. Dražena Vrdoljaka.
Tako ovo neće biti dupli tekst ... sličan onima iz tiskovina ... već osvrt kolege.
Ovaj bend je odavno prešao granice ove zemlje (nadam se da će to osjetiti ... i u konkretnijem smislu).
Mene su oduševili aranžmani i jedna drugačija postavka vokalnih dionica. Instrumentalno ... to se odavno zna ... oni mogu sve, ali vokali su me iznenadili. I to bi, po meni, bila značajka ovog albuma (osim činjenice da se radi o hrvatskim šlagerima iz tamo nekih godina) – aranžmani i vokali.
Kako se jako često srećemo prije proba ili nakon proba (studio „Pećina“ – ohoho, Hrvoje, :-)) al joj tepaš), znam kako je sa slaganjem tih aranžmana išlo i znam da su puno toga izmijenili u odnosu na originale. I onda me je zanimalo kako će se gosti tamo snaći.
U jednoj recenziji, pomalo zločestoj (no, mislim da je autor tog teksta podosta gledao „Red carpet“, pa se ufurao u terminologiju onog „Fashion gurua“, ali i cijele emisije – operi kritikom imala ona smisla i opravdanja ili ne), izdvojena je gđa Kesovija kao netko tko „ne spada“ na ovaj album, Jimmy Stanić kao pun pogodak, a ostali ... se snalaze (valjda tako, jer nisu pominjani). Znači, i Oliver se snalazi. I Vlada Divjan se snalazi. Ibrica, Gabi ...
Mislim da bi autor tog teksta trebao načiti ... od svih njih ... tom snalaženju, pa bi pisao bolje i argumentiranije tekstove. Tada bi imali vrijednost.
Jer, po meni ... svatko može voljeti ili ne voljeti nekoga od pomenutih gostiju, no ono što je meni zanimljivo (a sve njih znam od malih nogu, jer ... tjah, kad ti majka radi u „Jugotonu“, u likvidaturi ... gdje svi rado svraćaju (pitam se zašto) – kvragu, bilo je to početkom 70-tih kad sam tamo skupljao potpise na plakate istih tih ljudi) je da svatko od gostiju pjeva na svoj način, možda samo mrvicu izmjenjen zbog aranžmana ... a „Cubismo“ je to upakirao, dodao „svoje začine“ ... suma sumarum ... „Autobus Calipso“.
I sad zamka – kako to izvesti u živo, na koncertu.
To me je kopkalo unatoč mojoj „naklonjenosti ovom bendu“ – mali vrag u meni me čačkao u stilu „E 'ajd sad da vas vidim – na albumu ste sve zakopali do boli. Kako ćete sad?“.
Tamo negdje, od „Galerije“, smo draga i ja slušali tonsku (standardno, 15 minuta prije službenog početka – to je interesantno: uvijek te tonske bivaju u zadnji tren. I kod nas. I ne možeš se cijepiti protiv te infekcije.), čuli kako pišti, čuli ... primjedbe (mikrofon je vražija stvar – zaboraviš da je uključen, pa na razglas ode sav tekst koji izgovoriš, :-)) bez cenzure) ... i sve se to razlijegalo, inače mirnim, jezerom.
Kad je počeo koncert – sve te nervoze više nije bilo ... javno. Oni, koji ih poznaju, mogli su je uočiti kod svakog ponaosob – dva krilna napadača (Krešo i Mario) duboko skoncentrirani u note, obrana (bras-sekcija) također, golman (Barba) je dirigirao ritmom obrane, dok je vrh napada (pjevači) stalno čekao upute centarfora (Hrvoje) i lijevog veznjaka (Mlacka).
Ne znam da li sam dobro napisao ove pozicije, no djelovali su mi baš kao momčad.
A momčad pobjeđuje i kad je frka.
A bila je frka. Joooj, koja frka.
I baš mi je drago što je bila frka – tješim se da nije, znači, samo nama frka (eto, opet, onog vraga u meni). :-))))
I iz te frke su se ne izvukli, nego torpedirali ... tamo gdje pripadaju.
Na vrh.
Jer, kad je prošao, kako je Hrvoje rekao, „službeni dio“ ... pa stigao „after work party“, kad su se napadači razigrali, krila razmahala, obrana i golman „legero“, a veznjaci dijelili šapkom i kapkom ... krš i lom.
A nisu bili kompletni.
„Hola, Cuba. Que tal? Tu tienes „Los Van Van“? Nosotros tenemos „Cubismo“!!"
A ti, Gorane, prošeći i uči.
Imaš što, imaš od koga.
I prošetao sam u noć (kao što sam bio i napisao) ... i zaradio 2 žulja zbog vražijih sandala. :-))
Toliko od mene.
P.S. Ljenguze, dajte si "apdejtajte" stranicu "Cubisma".
OK, jeste umjetnici ... i je, za njih, karakteristično, da su malo ... "aljkavi" (TOF, ti si fakat izrod u tom pogledu), ali ... red bi bio nakon, skoro, godinu dana. :-))
Post je objavljen 09.05.2007. u 11:31 sati.