U prvim godinama wwll svetskog rata, kada su partizani dosli na vlast u jugoslaviji, dogadalo se i ovo; zavrsio sam segrtariju i zaposlio se tog vremena u tvornici Rade Koncar 1947. I nije dugo proslo, nastala je kriza oko Trsta! I sam Trst. Zona A i zona B. Obzirom da su partizani zauzeli i sam Trzic, ali to nije islo u racun politicarima onog vremena, i nastale su demonstracije u Zagrebu i drugdje a sam tito je odrzao miting u Skoplju i najavio ako ce trebati i mi znamo nabrusiti nozeve?
Bila je kriza oko dva mjeseca, iskopani ratni rovovi na obje strane i cekao se trenutak da se krene!
Pricao mi moj prijatelj koji je bio u rovu voda do koljena a zima jesen blato, jedva smo cekali da se zapuca? Obilazio nas jedan u uniformi po rovu i pitao kako smo? I rekao kad se zapuca sve ce te zaboraviti? I diplomacija je uzurbano radila i nekako se dogovorili da se partizani povuku i postavili nekog Talijana za guvernera Trsta privremeno! A mi u Zagrebu radnici smo prekinuli posao i isli u grad razbijat prozapadne ambasade, vicuci: Trst Gorica i Rijeka bit ce nasa do vijeka, Zivot damo Trst ne damo! I ruzne povike napram zapada! Povorka demonstracije je krenula od Bogoviceve, na Ilicu pred Englesku ambasadu, dalje u Frankopansku na Talijansku ambasadu a od tuda na Zrinjevac pred Americku ambasadu. Sve se razbijalo i vikalo. I na koncu governer Trsta otisao i Trst ostao Talijanima kao i zone A i B. U ono vreme svi smo mislili da ce se opet zaratiti ali Rusi su vidjeli da je to risk i sredili su kako je su.
Post je objavljen 09.05.2007. u 09:59 sati.