Svi Vi koji ste došli ovdje u potrazi za nečim originalnim,
ili u krajnju ruku nečim zanimljivim,
ne bi vam baš rekla da ste došli na pravo mjesto, ali… WELCOME TO MY LIFE! :
Inače, čisto informativno, zovem se Iva. Imam premalo
godina i slušam sve što mi se sviđa,
što bi inače značilo ništa određeno.
Uglavnom sam sasvim (ne)obična tinejdžerica. ::
Odjednom na ulici. Osjećaš se kao uveli list koji je otpao sa stabla i za koga više nitko ne mari. Samo čekaš da te zgaze, da istruneš i padneš u zaborav.
Prijatelju moj, ja sam ti u bedu. Definitivno!
Postala sam nitko i ništa u vlastitim očima i u očima drugih. I umjesto da se trgnem, nastavljam i dalje trunuti, ne mareći više nizašto. Ni za nekadašnje frendove, ni za frajere, ni za roditelje, ni za one starije koji se mogu okrstiti imenom dušobrižnika. Dok je mojim žilama tekla crna krv, imala sam sve: ljubav, toplinu i sigurnost. Iako sam znala da to nije stvarna ljubav, toplina i sigurnost, vukla me prema sebi kao neka nadnaravna sila kojoj nisam mogla odoljeti. Nisam joj se, prijatelju moj, imala snage suprotstaviti. Prijašnji osjećaji za mene su postali strani. Nisam držala više ni do čega. Moje su se oči zamutile i ispunila tamom. A ta je tama strašila sve oko mene. Svi su htjeli vidjeti kako se taj mrak podignuo iz mojih očiju. Nadali su se povratku staroga sjaja, poleta i volje. Ali to se nikada nije dogodilo.
Padala sam u ponor. Sve je oko mene cvalo, a ja sam venula. Mislim da me za to više nije bilo briga. Otišla sam iz onog starog života, pozdravila sam se s njime zauvijek. Nemoj misliti kako ne znam, kako nisam bila svjesna. Svjesna sam i previše. Svi smo mi svjesni, ali smo nemoćni. Kakva idiotska lakoća neodgovornosti. Koja nepromišljenost u mojoj ludoj glavi. Od prvog dima cigarete da prvog dima žiže. Od prvog džointa do prvog fiksa. Lažem li ja sama sebi, ili su me oni prevarili!??
Sigurno je, prijatelju moj, da oni lažu. Ni sami ne vjeruju u svoje priče. Govorila sam prije da je za sve kriv Mario s onom hrpom nadrkanih budala oko sebe, nije mi ni prijatelj, ni poznanik. Ništa on nije kriv. On je nudio, ja sam uzela. Ne može on biti kriv za nešto što am ja sebi napravila. Mario je samo izgovor. Jebiga! Ne želim više o tome. Možda su svi rije navedeni razlozi djelovali negativno. Tako su se nekako stvari poklopile ja sam skrenula u rivu ulicu. Znam da me ovakva kemija uništava, ali nemam snage za povratak u lijepi, bijeli svijet.
Ništa od mene. Za mene je život postao izgubljeni svijet kojeg nikada neću dosegnuti. Posvuda oko mene svira simfonija smrti koja će na meni, vjerojatno uskoro, odsvirati svoje posljednje note. I zapamti, nisam ti ja Jimi Hendrix, ni Kurt Cobain! Ali svejedno, prijatelju, ja odlazim! Zbogom!
Post je objavljen 11.05.2007. u 10:06 sati.