Sve to sto covjek stvori
to jos se sagledati moze
ali oni ruse i ono
sto Ti si stvorio,Boze.
Podijelili su i Tebe
da lakse vladaju s nama.
O,kad bi mogli i zrak bi
sapeli granicama.
Kako je covjek mali,
kako zarasto u mrznji,
a grana ruza mirisi
i ruci koja je skrsi.
Kako plakao ne bih,
ta puklo bi srce i svecu
kad vidim da Majke na svijet
radjaju sijedu djecu.
Za kakav mir mi je ginut
kad mir oduvijek postoji.
On bi se i sada cuo
da ne zveckate oruzjem svojim.
Za koju mi zemlju je pasti
kad ja sav pripadam zemlji.
I sve neduzne zrtve
sahranjene su u meni.
Post je objavljen 09.05.2007. u 09:37 sati.