Točno prije deset godina. . . Bio je petak, a kiša je lijevala kao iz kabla. . .Nešto me čudno probudilo ujutro u pet sati. Pomislila sam „ to je to „ i krenula razmišljajući kako ću. . .ništa me ne boli. . .Negdje oko pola deset na svijet sam donijela predivno malo , bubasto stvorenje; jedva jedvice se odvojila od mene, kao da joj se nije išlo na ovaj svijet. . .nije plakala, a ja sam gledajući je rekla „ Hvala ti Bože. . .“Pomislila sam ; prošlo je najgore. . .Ostale smo malo duže u bolnici, a kada smo konačno sretno stigle kući, mislila sam, sad će sve biti lako. . .No počele su nove drame; noću bi naša bebica samo malo odrijemala a sve ostalo vrijeme smo ju muž i ja nosali inače bi urlala. Danju je bilo malo lakše jer smo joj na raspolaganju bili svi; bake, sestra ,deda. . .Polako , ali sigurno ona je zauzimala glavno mjesto u našoj obitelji. . .mi smo nju vozali, ali vozala je i ona nas. . .Iz debeljuškastog stvorenja pretvorila se u visoku djevojčicu, izrazito uočljivu koja svojom dugom, plavom kosom, slatkim glasićem , osmjehom i umiljatošću osvaja mnoge. . .
Post je objavljen 09.05.2007. u 06:39 sati.