Marketing
evo me natrag i već tražim previše!!
dragi moji blogeri i svi vi koji me čitate nije me bilo duže vremena pa se stoga odma na početku ovog posta ispričavam na tome!!!!!!!!!!
i sve što želim je...
Vrtlog nemira… Zbunjujući osjećaji… Raspršene misli… Jedan život... Samoća… Tuga… Mrak… Ljutnja… Čežnja... a u središtu svega jedna djevojčica… Trebala bi reći djevojka, ali u duši ja sam još uvijek samo mala djevojčica. Djevojčica koja je već
upoznala život jako dobro. Shvatila sam da život nosi bol,malo sreće tu i tamo i veliku bol.A i rijetki su oni kojima donese samo sreću. I sve to me pogađa u posljednje vrijeme,taj nemir,raspšene misli,zbunjenost oko svega jer me je snašlo nešto što možda nije trebalo i svakog trenutka se pitam zašto se baš osoba koju sam smatrala prijateljem počela tako ponašati prema meni. Zašto je sve između nas postalo nekako drugačije.Zar je moguće da njemu nije više stalo?! I svakog trenutka se pitam što će biti s novim anđelom i svakog trenutka se pitam gdje je onaj koji mi spava u srcu. Ali odgovora nigdje!!
I tako sjedim sama u mraku sa srebrnom kapljicom u oku. Pokušavam shvatiti,ali ne ide. Jednostavno ne shvaćam. Sve je postalo nekako drugačije,sve se mijenja,a ja malo kasnim u toj
promjeni jer nisam shvatila na vrijeme. I sada evo pokušavam srediti misli,a pogotovo osjećaje jer je toliko toga u zadnje vrijeme. I trudim se,pokušavam ali ne uspijevam. Zbunjenost i dalje raste i kao da nadvladava sve ostalo i samo želi znati što će biti dalje,što će se dogoditi sa svim tim osobama koje su počele ulaziti u moj život. Želim znati hoću li napokon pronaći svoju sreću ili ću opet ostati sama u mraku,sa onom srebrnom kapljicom. I nije mi lako…
Nije mi lako kad je u srcu jedna osoba,a oko mene su se pojavile osobe u koje sumnjam.I ne vjerujem da bi sa njima mogla pronaći svoju sreću jer s jednom jedinom to jako želim,opet!! I sama sebe mučim s pitanjima,sama sebe mučim s osjećajima,sama sebe mučim s razmišljanjima koja ne vode nikud. Samo me još više
odvode u dubinu jer ništa ne shvaćam.
Ali kad ću shvatiti?? Kada će se stvari konačno posložiti??
Jer opet sam počela plakati svake večeri,a rekla sam da nikad više neću plakati. Bio je to dogovor sa samom sobom. I rekla sam da više neću plakati,a sve se opet ponavlja… I oči su mi već umorne i više nema snage u meni… i sve što želim je samo jedna mala livada sreće… mrvica ljubavi… i netko tko će me uhvatiti za ruku i odvesti daleko od svega i svih…zar tražim previše??
p.s.Mala brineta hvala ti na ovome!!
Post je objavljen 08.05.2007. u 21:47 sati.