Kao miš,
pažljivo, sa brašnom ispod jezika,
Lavirint se nazirao al nije još bio opipljiv.
Moja torba nije prazna i mogu svašta da pružim u vrućim dlanovima.
Imam jabuke, i kamenčiće, zube od skakavca, zelenu traku i polomljenu iglu,
makaze za cveće, loptu!
Kad se okrene umirim se i ćutim..
Čekam..
Nije mi prvi put da njuškam..
stopala su mi velika a kosa vijori.
Ipak pažljivo klizim niz ulicu.
Grad je skladište slika.
Čaršav vijori na vetru.
Post je objavljen 08.05.2007. u 22:12 sati.