Marketing
me again :D
Rekao sam da necu spavat sa svojim pacientkama al
jbg.. nikog nije boljelo.. ko sto sam i ranije rekao da necu spavat sa svojih koleginica.. ( mada u pocetku to mi je bio i alibi jer su bile velike nimfomanke ) al reko sam sebi.. kad sam mogao dok sam bio na faxu zakaj ne bi i na poslu... i na faxu su bile iste koleginice i sad :D nema razliku... sam sto su sad godinu dvije starije od tad :D Al ovo „pacientka“ hmm bilo mi cudno mijesati posao i udovoljstvo... al sta je tu je btw rekao sam da cu vratiti to sto nisam 2-3 mjeseca ... ono.. i to sa kamatu... a da i jos nesto... gust mi je bit sa neku koja sebe smatra kao untouchable... neosvojiva.. nesto veliko... da se pomucis dok ju ne legnes..a ne ko ovih zadnjih ono.. „skinu se i ...hajde molim te me posevaj“. Nije da je to lose nego :D ne vidim gust, nema feeling-a, isto ko i sa ribe.. jedno je da ides na pecanje, zabavljas se, upecas nesto, vratis se kuci... sretan sto si ljepo proveo dan, nego da ides u ducan kupis ribu i pojedes i ides spavati :D Vec sam nasao jednu curu.. a i nije cura bas.. ima 29-30 godina :D koja me vec 2-3 puta ono... osmjehom odbila al :P vidimo se sljedeci tjedan ... :D pozvala me na njenu jahtu da sredimo neke stvari... pa 
EDIT:
Hmmm kad sam ovo procitao nekako :S pomislio sam... sto sam ovakav?..
dal hocu da vratim za ono koje su mene radili, povrjedili, sto sam patio..? dal je zbog toga sto se bojim zaljubiti, sto bojim se cuti da me neko voli? Dal je ovo neka samoodbrana, neki stit? Jebiga... Htio bih samo jedan zagrljaj... 
Jutros je bilo hladno, nakon oluje juce, ja sam bio u kratkim rukavima, kad sam dosao na poslu ( jedva sam se probudio ) bilo mi je hladno... al kad me jedna koleginica zagrlila jer me nije vidjela tjedan dana...i onaj osjecaj... topline... 
ne pricam za onu toplinu tjela, nego kad ti neko zatopli tvoje srce... jedan zagrljaj od srca, jedan osmjeh... koja opasna kombinacija je to... huh...
Post je objavljen 08.05.2007. u 20:44 sati.