haha...smijanje iz neznam ni sam čega...
Idem u Slavoluk (igraona) sa frendom, tj. on je već tam...i vidim Iris, isprva je nisam raspoznao i sjedi ona na klupici sa valjda novim dragim...ne mogu vjerovati....to je ubilo i zadnje emocije.
Sada se zaista osjećam kao nekakav hollow inside....a dobro...mlada je...ali taj lik (ako joj to jest novi dragijer kako si je oblizavala usnice dok ga je gledala,pa dignula pogled i ugledala mene), njega sam vidio sa dosta cura dok sam se šetao po gradu i nadam se....ah, čemu? Već je ubila ljubav u meni i nisam siguran jer mi više ona išta vrijedi.
A znate što je meni još žalosnije?
Ja joj pišem pjesme, ljubim cijelim srcem, svakim inch-em tijela, hoću ju usrećit, trenuci nam bili srčani, sretni (barem meni), brinem se kako joj je, ISKREN i vjeran sam joj, i da ne nabrajam dalje, najvažnije je to što je želih u srećit. A ona nato uzvraća ovak...maa...e, vidite, sada se sjetih. Kada smo se zadnji puta rastali, prije mjesec dana direkt, 8.4., dao sam joj svoj Tau da ju čuva i da ju podsjeća na mene ako će se osjećati sama, ipak to visi oko vrata! Niti sam primjetio dali ga nosi oko vrata, ali sumnjam. Haha, pitam se jeli ga u vatru već bacila...
Taj Tau...meni je uvijek pružao zaštitu, čak ponekad i snagu, zavisi o situaciji, kada bih ga primio u ruke. Lijevi dio špagice je malo podrapan, koliko ga nosio. Čak sam oko toga napisao i pjesmu oko Tau-a, dok sam ga nosio (inače to nikome nisam davao i UVIJEK ga nosio, dao sam njoj iz ljubavi da ga nosi dok se sljedeći puta ne vidimo, a ona....-.-).
This is the time line for my death.
Once the circle completes,
it will mean my long sleep awaits.
Each sin I commit, makes the line
turn more to red, ending my life,
but my love will never end.
Neznam što da kažem...ili sam bio glup i slijep, ili je ona jednostavno poludjela za drugim. Moram se ispričati onom broju koji mi slao poruke da ima drugog...jao...neznam jel onda bila s ovim...no sada sam naučio lekciju.
Ne davaj srce tako rano.
Post je objavljen 08.05.2007. u 19:26 sati.