Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.), hrvatski kompozitor zabavne glazbe koji vuče podrijetlo iz Bosne i Hercegovine.
Biografija
Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.
Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila itd., te postao najtiražniji skladatelj.
Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. Godine 1993., njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993. Dobio je Porin za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada.
Napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“. Preminuo je 6.5.2007. u 65 godini života u Zagrebu.
Citati
„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu.“
„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“
„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“
Zanimljivosti
- da nije bio glazbenik bio bi profesionalni sportaš
- imao je sjajnu memoriju, znao je 500 telefonskih brojeva napamet
- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu
- mogao je napraviti 100 trbušnjaka u seriji
svaki dan je vježbao 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupao u vreću i napravio 100 trbušnjaka
Spavao je u spavaćici, mrzio je pidžame:
„Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“
Kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.
Ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb. Njegov sin Boris Novković usmjerio je svoju glazbenu karijeru u sasvim drugom pravcu od oca, nastojeći ne podilaziti na svaki način općem ukusu i površnim trendovima na domaćoj zabavnoglazbenoj sceni, kao što to redovno čini stariji Novković.
U kratkom roku Hrvatska je izgubila još jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postigao zavidnu glazbenu karijeru, uvijek bio i ostao pedantni profesionalac te nam uljepšao dana tosućama pjesama koje je napisao. Mislim da djela govore tisuću riječi, pa izvolite i uživajze u zvukovima Đorđa Novkovića.
IN MEMORIAM: Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. - Zagreb, 6. svibnja 2007.)