“Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. 1. svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.U 20. stoljeću datum se s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.”
Ovo objašnjenje sam dobila na wikipediji kad sam,inspirirana današnjim danom (1.MAJ), krenula pisati ovaj post. Puno se toga (ili ništa-ovisi kako se na pojedine stvari gleda) promijenilo od 1886.,ali neke su stvari ostale iste. Kao npr.obilježavanje ovog praznika na Maksimiru. Ne mogu,a da ne primijetim da je velika većina posjetitelja Maksimira ove,a i prijašnjih godina, ustvari pasivno,ne-radno stanovništvo.. Hm..tko zna zašto ?? Da ih slučajno ne mami grah poslužen u plastičnim Ledo posudicama ? Tužno je to što je taj problem svake godine sve izraženiji.. Penzionerima,a i ne samo njima, taj dan vjerojatno dođe « ko naručen ».
Praznik rada,1.maj/svibanj,kako vam drago,u svakom slučaju NE-radni dan,trebao bi biti dan za opuštanje s obiteljima,druženje u prirodi i,meni se nekako čini najbitnije, dan kada bi se radnici ponosno mogli osvrnuti na 1886.i sve godine nakon nje i priznati koliko su si tog omogućili u ovih 120ak godina. Ali ne! Ne samo da se prava radnika nisu od spomenute 1886.godine gotovo ni pomaknula (jer s obzirom na godinu u kojoj živimo,radnici su užasno zakinuti !Neki bi se i danas još uvijek mogli boriti za osamsatno radno vrijeme ! ) šikaniranje,omalovažavanje i iskorištavanje radnika još uvijek traje,nego i na sam Praznik rada naši radnici – rade ! A i oni koji bi se kao ljudi u istom « sosu » trebali držati na okupu-Sindikati-ne mogu naći zajedničke riječi. Eto što nam je 21.st.donijelo..ustajanje za posao na 1.maj,grah i još jedno razočarenje u bolje sutra !
Post je objavljen 01.05.2007. u 13:45 sati.