Marketing
Opet razmišljam o svome životu...
Danas možda više nego prijašnjih dana
Bog me i dalje vodi svojim putevima
koji su ponekad tako teški...
možda put nije neprohodan,
možda su to samo teški okovi oko mojih nogu,
okovi koji mi ne daju putem sreće...
možda su to samo moje misli,
misli koje me često vode tamo gdje nisam sretna...
Eh da mi je vratiti godine...
godine djetinjstva kada je sve izgledalo tako divno i krasno...
godine kada nisam shvaćala surovost ovoga svijeta
kada nisam poznavala ljudsku zlobu...
od danas više nisam tinejdžerica...
od danas su moje najdraže godine zatvorene na stranicama mojih bilježnica...
zarobljene su među mojim pjesmama...
eh da mi je vratiti godine...
Htjela bih opet biti mamino malo zlato,
tako nevino i čisto...
slobodno...
tako puno onog nemirnog i istražiteljskog duha..
tako znatiželjno i nemirno dijete...
dijete koje sam nekoć bila!
Ali...
moje želje se ostvariti neće...
jer vrijeme ne mogu natrag vratiti
moram nastaviti živjeti kao žena!
Više nisam ni dijete ni djevojka
sada sam već odrasla žena...
Toliko godina je iza mene,
toliko neprežaljenih ljubavi, neispunjenih želja,
neprospavanih noći, izgubljenih prijatelja, novih poznanika...
a starih stranica...
Sve je to iza mene i više se neće vratiti
ali ipak...
danas, na moj 20. rođendan,
kada budem gasila i posljednju svijećicu na mojoj torti,
opet ću zaželjeti da barem danas budem sretna kao što sam nekoć bila...
i da samo danas probudim ono dijete skriveno duboko u meni
jer samo to danas želim biti...
Ugasite sa mnom i posljednju svijećicu na mojoj torti...
Vratite osmijeh na svoje lice...
i danas budite sa mnom u mislima....sretni!
Post je objavljen 08.05.2007. u 15:28 sati.