Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chloelupin

Marketing

THE END

Probudila sam se prilično rano-oko 5 sati. Izašla sam na hodnik s namjerom da odem do kuhinje i nešto pojedem, ali od te namjere sam odustala kada sam (opet) čula gotovo nečujno šuštanje plašta, ovaj put sam odlučila sigurno saznati odakle dolazi, pa sam potrčala onim istim putem do stare učionice u kojoj sam bila sinoć. Kad sam ušla u učionicu na trenutak mi se učinilo kao da je u zrcalu zatreperila vatra.
***
˝Ajme, nikad nisam bila ovako nervozna.˝, rekla je Deborah, naime danas je također bio dan izvlačenja Tromagijskih prvaka, iskreno sam se nadala da će Deborah biti među njima, moja razmišljanja je prekinuo Plameni Pehar čija je vatra iz plave promijenila boju u crvenu, iz njega je izletio oprženi komadić pergamenta, a Karkaroff je rekao: ˝Prvak…inja Hogwartsa je…Deborah Watson.˝ Cijeli Hogwarts je zapljeskao, a Deborah i ja smo se zaputile u zbornicu u kojoj smo trebale sačekati ostale prvake i njihove učitelje.
***
Kad sam se vraćala sa Hogwartskog slavlja, na putu do sobe ponovno sam začula onaj isti zvuk, šuškanje. I ovaj put sam krenula za njim, ali nisam ušla u staru učionicu nego sam ostala prisluškivati kraj vrata. ˝Spremam dati život svoj, spreman trpjeti svu bol, spreman služiti gospodaru svom.˝, rekao je promukli glas koji je dopirao iz učionice, a kada sam, nakon nekoliko sekundi, ušla unutra nije bilo nikoga.
***
Kad sam sjedila u parku i razmišljala o onim riječima:»Spreman dati život svoj, spreman trpjeti svu bol, spreman služiti gospodaru svom.»
Jako me zanimalo što te riječi znače…, tada me iz razmišljanja prenula Brooke. ˝Koja je lozinka za ulazak u spavaonicu?˝, pitala me, a meni se u glavi upalila lampica, napokon su mi moždane vijuge proradile. ˝Tako je, lozinka…to je bilo tako jednostavno, a meni nije palo napamet.˝, uskliknula sam i otrčala u mjesečinom obasjan dvorac, a Brooke je samo zbunjeno gledala u mene.
***
Kad sam napokon došla u onu istu, staru učionicu prvo sam se pitala gdje se nalazi ulaz za koji treba lozinka. Tada sam se opet sjetila…Stala sam pred zrcalo i rekla:˝Spremna dati život svoj, spremna trpjeti svu bol, spremna služiti gospodaru svom.˝

Kad sam izrekla one riječi, zrcalo koje je stajalo ispred mene kao da se pretvorilo u vodu i ja sam pomalo nesigurno zakoračila u njega. Tada sam se našla u nekoj velikoj kamenoj prostoriji u čijem je kutu gorjela vatra, pokraj vatre stajao je veliki naslonjač, a odmah do njega bila je jedna pogrbljena ljudska prilika koja je uplašeno govorila:˝U-u-uvjeren s-s-sam da me nije č-čula Gospodaru, p-p-pretpostavljam da nije n-n-ni slušala.˝
˝Pretpostavke mi ništa ne znače, pogotovo ne tvoje pretpostavke, Crvorepe.˝, rekao je hladni visoki glas koji je dopirao iz naslonjača.
Čim sam čula ime CRVOREP, sledila mi se krv u žilama i odmah sam znala tko je u tom naslonjaču.
Pokušala sam izaći iz sobe, ali se prolaz kroz zrcalo zatvorio i ja sam glasno kriknula. U tom trenutku se naslonjač okrenuo, ali na moje veliko iznenađenje u njemu nije sjedio ljigavi, blijedi Voldemort, u njemu je sjedio Voldemort koji je izgledao kao u svojim školskim danima. Lagano se ustao i krenuo prema meni, nisam čekala, odmah sam počela bacati
Sve moguće čarolije na njega. ˝Petrificus Totalus, Omami, Crucio, Imperio…˝, derala sam se ja, ali sve moje kletve su se jednostavno odbijale od njega. Smijao mi se, smijao mi se smijehom hladnim kao ledene sige. Tada sam osjetila ogroman nalet mržnje i viknula sam: ˝Što hoćeš? Što radiš ovdje, ako hoćeš ubiti Harrya, zašto ga jednostavno ne izazoveš na borbu, ali ne, ne veliki lord se skriva i napada s leđa kao kakva kukavica!!˝
˝Lord Voldemort nije kukavica!˝, zagrmio je on, ˝Sectumsempra!˝, viknuo je još jače, a ja sam u istom trenutku požalila što sam mu to rekla jer je čarolija bila toliko jaka da je pogodila svaki dio mog tijela. Krvi je bilo posvuda, a ja sam se od boli srušila na pod.
˝Nisi trebala nastradati, ali sama si kriva˝, rekao je Voldemort, mekšim glasom, a ja sam u tom trenutku, gotovo na svojoj samrti, u očima najizopačenijeg crnog čarobnjaka vidjela trunku ljudskosti.

Evo, ovo je kraj...nema više priče...Chloe je umrla, želja mi je ostati u vašim likovima, kao Chloe nastavit ću pisati ma MV i na Snape Twins, i naravno ostat ću aktivna na forumu. Možda napravim novi blog, ali ne vjerujem...pozzz svima.


Post je objavljen 08.05.2007. u 14:18 sati.