Javljam se iz zemlje tuge i izgnanstva
Prepuna boli,gorcine i zala
Mostar ubise u ime laznog bratstva
Moja bi suza i pelin nadgorcala
Ni Hajrudinov polumjesec ne osta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Svjesna sta je bilo i sta ce jos biti
Ovdje u tudjini kunem gadove
Moju mis`o ne mogu porobiti
I da mi i noge i ruke okuju u okove
Za nas ima nade,za njih nema oprosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Cujem za jezive orgije koje cini neman
Za silovanu staricu sto je skocila s treceg sprata
Od ponizenja goreg malja nema
Al`nema vise ni druga ni sabrata
Vec samo puska za uljeza i nezvana gosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Do juce s nama jeli i pili
Strasno je prokletstvo-ne znati
Sad se vidi sta su davno namislili
Da cemo svi kucile otici,nestati
No more nasih suza i krvi ne bjese im dosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Njihov dusmanluk,naseg je merhametluka odraz
Ovaj sjadjeni narod ipak nije mali
I necu da mi padne mraz na obraz
Svi su nas izdali i oblagali
To je bjelodana istina,tako prosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Javljam se,dragi,jer znam kako bole rane
Sve su rijeci svijeta-lazi i obmane.
I ne zaboravi,dragi
I sad dok Mostar krvari
Ljubav nasa-zavjet je stari
Nista drugo nam ne osta
Bilo je dosta
Nema oprosta
Puska za uljeza i nezvana gosta
Ko god je pucao na Mostar
Dabogda nikad ne imao mosta.
Post je objavljen 08.05.2007. u 09:36 sati.