Zatvaram vijede
Svijetlost ne dolazi do srca
Nebo me miluje kisnim kapima
I nestajem u “Crnim rupama”...
Vrisak ponovno budi zaustavljena sjecanja.
Zagazih mutnu vodu postojanja i pomislih..
Jos si tu...
Jos uvijek sanjas i nadas se necemu...
Kad otkrijes i svjestan si lazi koje ti netko servira..
A ipak ne zelis prihvatiti i otvoriti oci...
Zar treba vise da kazem.?.
Drugacije da osjetim.?.
Zasto se uvijek drzim za slamku nade koja ne postoji..?
Najvise mrzim sebe...
" Nase se postojanje i nase bivstvovanje stalno suceljuje s prolaznosti i tezi da je nadvlada."
Ivan Mestrovic - Vatra i opekline.. Str.61
Post je objavljen 08.05.2007. u 00:16 sati.