166. Euharistija je nazvana lijekom besmrtnosti, jer u nama podržava i jača život što nam dariva uskrsli Krist snagom svoga Duha.
167.Vjera u uskrsnuće tijela temeljna je stvarnost kršćanske vjere. No ne znamo kako će to biti. To je velika i neizreciva tajna o kojoj je sv. Pavao napisao: »Što oko još ne vidje, i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to je Bog pripravio onima koji ga ljube.»
168. Naše je tijelo sveto, jer je ono simbol svega onoga što jesmo. No ono je na poseban način posvećeno Duhom Svetim koji je u nama i čijom ćemo snagom uskrsnuti.
169. Kršćanska nam vjera stoga ističe da prema tijelu trebamo postupati s poštovanjem, da se trebamo brinuti za zdravlje.
170. Za tijelo trebamo brinuti i razvijati njegove sposobnosti, zato što je ono važno i potrebno, da bismo se stvaralačkim radom i istinskom ljubavlju mogli ostvariti kao pojedinci i zajednica.
171. Zbog vjere u uskrsnuće tijela kršćani iskazuju posebnu počast tijelima svojih pokojnika. Crkva se svake godine sjeća svojih pokojnika i moli za njih osobito na Dušni dan (2. studenoga).
172. U svojoj cjelini kršćanska je vjera velika himna životu, jer ističe da povijest svakog čovjeka i svega čovječanstva smjera vječnom životu.
173. Božja nas objava upozorava da postoji strahovita mogućnost, da zauvijek promašimo ovaj život. Naše spasenje ne ovisi samo o Bogu , nego i o našem slobodnom prihvaćanju njegova poziva, da živimo po zapovijedi ljubavi.
174. Poslije smrti moguća su tri stanja: raj, čistilište i pakao.
175. Raj uživaju oni koji su nakon smrti zauvijek s Bogom i međusobno neizrecivo sretni.
176. Objava nam govori i o jednoj drugoj mogućnosti nakon smrti: o paklu. Naziva se i druga smrt ili vječna odbačenost od Boga. No Bog zapravo nikoga ne odbacuje, sami sebe osuđuju oni koji ne prihvaćaju Božje spasenje, što ga Bog nudi svima.
177. Kroz čistilište prolaze oni koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali još nisu savršeni u ljubavi.
178. Bog ne želi, da se prepuštamo strahu ili pretjeranoj brizi hoćemo li se spasiti ili me. Radije se trebamo svim svojim snagama posvetiti zalaganju za ostvarenje novog Božjeg svijeta čovječnosti, slobode, pravednosti, dobrote, ljubavi. I vrlo je važno da vječni život s Bogom očekujemo mnogo više kao nezasluženi dar ljubavi nego kao plaću za dobra djela.
179. U svjetlu vječnog živoia, čovjekov zemaljski život i njegova smrt dobivaju posebnu vrijednost. Kršćanin treba biti spreman u izvanrednim situacijama radije prihvatiti smrt nego li se iznvjeriti svom temeljnom ljudskom i kršćanskom opredjeljenju. One koji zbog svoga kršćanskog uvjerenja daju svoj život zovemo mučenicima.
180. Svojim «Amen» izričemo, da prihvaćamo sam misterij Božje i čovjekove stvarnosti koji je izražen u Vjerovanju apostolskom. Svojim «Amen» izričemo, da doista vjerujemo i da želimo živjeti dostojno onome što vjerujemo.
Post je objavljen 08.05.2007. u 00:00 sati.