Znam da me dugo nije bilo. Išla sam osvojiti Everest, ukrasti onu klupicu ispred Taj Mahala i okupati se ispred kipa Abrahama Lincolna u onom bazenčiću.
I bila sam vrijedna.
Izracunala sam opis savršenog muškarca za mene.
Oćete čut?
Ok..
*Prva i najvažnija stavka
Nije literarno nadaren ni koliko je crnog pod noktom. Ne zna tri rečenice sklepati u smislen tekst. Preferira telefonski razgovor, a ne SMS. Čak i božićne čestitke kupuje s gotovim tekstom. Nema te šanse da dobijem neki ljubavni izljev na papiru od njega. Crtanje može, pisanje nikako. Ali ipak da „kuži“, pa i da čita mi ne bi smetalo. Eventualno može posvetiti neku več gotovu UGLAZBLJENU pjesmu meni jedinoj. Ali samo ako se ona uklapa u okvir druge stavke.
*Druga stavka
Osjećaje je iz njega moguće izvuči samo pod prijetnjom duge i bolne smrti. Jako bolne i jako duge. Da ima to nešto romantično upereno u mene, ali duboko skriveno pod slojevima narcisoidnosti, nonšalantnosti, neke vrste hladnoće. Da se uvijek moram pitati da li me on stvarno voli, i negdje u koštanoj srži biti sigurna da da, ali ipak samo u koštanoj srži. Da me nikad ne pogleda s tulavim pogledom zacopanog teleta. Možda sa toplim letimičnim pogledom. Da zna da volim romantiku samo kad je iznimka od općeg zadvoljavajučeg stanja. I da me zamara stalno naklapanje o osjećajima. Oću bar jednom da ja budem ta koja je osjećajnija od đubreta s kojim je.
*Treća stavka
Da ga ne vrijeđa što ga zovem đubretom. Jer zna da ja tako ne mislim. U stvari, mora biti hebeni telepat da uopće skuži o čem ja pričam. Jer ja ne zvučim previše smisleno, šta je je. Ali to je bitno da nije uvredljiv. Da možemo ići ulicom i da mu ja kažem da je jedan muški svinj, on meni skinuti sve svece i da produžimo dalje zagrljeni. Jer riječi su zrak, pa makar bile i napisane, a ja sam vise za one poglede, dijela... Opći dojam, da se tako izrazim.
*Četvrta stavka
Da mi je lagano dominantan. Da ima onaj suptilno nadmoćni stav, i da me zna podredit mentalno (a i fizički). Jer se ja mogu složiti, ali samo riječima. Ako se stvarno složim s nečim to je stvarno dostiženje.
*Peta stavka
Bečka škola. Da je kulturan, da otvara vrata, pomaže navuči sako i pušta ispred sebe. Hebeš emancipaciju. Da se vidi dobar kućni odgoj. Ja to stvarno poštujem. Pod ovu stavku mislim da bi se dalo svrstati da želim da mi momak bude čist. Da si je dobar sa spužvom i sapunom. Miris je pola čovjeka. Osjeti se da li je znoj od prije pola sata ili od prije dva dana.
*Podparagraf
Mogao bi svladati onaj pogled „Sve će biti u redu.“
Eto, to je to.
*Je l' ja puno tražim?
Hm, čini se da da. Ima nas dosta u redu za mačo tipovima...
I onda se netko pita kad vidi Tvrdog, što sam ja našla u tom kvrgavom, malenom, glavatom stvorenju, nikad zadovoljnom zivotom, koje stalno nešto prigovara, jezikom punim otrova, najprljavije mašte, prizemnim forama...
Kad osjetim kako mu se snaga preljeva pod kožom, proklet bio... Čovjek je zadovoljio svih 5 stavki, i to bolje nego sto sam ja uspjela to opisati.
Nije Tvrdi nezamjeniv. Samo nisam još našla nekoga tko bi to napravio.
Tko će još pljuvati pola sata neku ženu koju je vidio na zebri, a onda s poluzatvorenim očima opet interpretirati stoput odslušanu „Regrutsku“?
Nije to ljubav bila, ljubav se ne može zataškati, zatrpati pod mentalni sag, samo tako.. Bila je to dobra, stara bolesna opsesija nedostižnim. Koja se ne isplati, pa sam je eliminirala. Prijateljstvo s tim čovjekom nosim kao kolajnu časti.
Ja sam najponosnije biće na svijetu, a sve zato što imam prave, u svakom smislu te riječi, prijatelje koji će mi reči da nemam na šta biti ponosna. Nazvat me kujo. Drže me na tlu, da se ne zanosim.
*Daša, opet ti o Tvrdom, dozlopizdila si vec bogu i narodu...
Sorry, evo, ovo je bio zadnji put.
Sluša se: Bezdan – Balašević, skidam kapu geniju (trenutno Ćaletovu pesmu, jooooj)
Želi se: ne znam. Ima netko neki prijedlog?
Osjeća se: fale mi PAKT-ovci. To je pravi naziv Veličanstvenih. Jednostavno smo odlučli nazvati organizaciju PAKT. A onda smo izmislili i skračenicu, Ponosni Ako Konstantno Teroriziramo. Čak smo trebali napraviti i majice. Ali nema se para. Ako se i nađe, zapijemo.
Post je objavljen 07.05.2007. u 23:43 sati.