zbornik juniorske košarkaške reprezentacije Hrvatske Darko Kunce i njegovi odabranici već su odradili prvi dio priprema za "slet" svih najboljih europskih "maloljetničkih" U-18 selekcija Starog nam kontinenta. Spomenuti susret najperspektivnijih euro "izložaka" zakazan je za kolovoz mjesec kao uvertira europskom seniorskom prvenstvu. Mjesto radnje: Španjolska. Predviđeno radno okruženje: stotine NBA i euro "scoutova" s raznim digitalnim aparatima, kamerama, blokićima i olovkama.
HR dečki krenuli su iz Dubrovnika; "grada baze" hrvatske juniorske košarke. Naime, čak trojica igrača i izbornik dolaze nam iz grada Svetoga Vlahe. I to kakva igrača. Redom su to momci koji iza sebe imaju vrlo zapažene ovogodišnje učinke u hrvatskoj A-1 ligi. Marko Radić, mladi razigravač Dubrovnika s čak 5.0 poena i skoro dva asista po utakmici, centar Marijo Hajdić s prosječno 3,6 koševa i skoro tri skoka te njihov klupski kolega bek šuter Antonio Oštrić sa 3,6 poena i 1,3 skoka po utakmici. Sva trojica pripadnika "dubrovačkog terceta" rođeni su "godine gospodnje" 1989. i svi oni imali su veliku sreću što su pali baš u ruke stanovitog gospodina Kunce.
Naime, samo još trojica juniora koji će u Španjolskoj braniti naše boje dobili su ove sezone pravu priliku u najjačoj hrvatskoj ligi. Tako je Karlo Vragović u dresu Dubrave knjižio čak 7,6 koševa, te više od dva skoka i dvije asistencije po utakmici. Aljoša Šarac dobio je svoju priliku u ekipi Osijeka 2006 te na najbolji način iskoristio ukazano povjerenje svoga trenera; za 5 poena, 1,4 skokova i više od tri asista u prosjeku dok je na sličan način svoje minute iskoristio i mladi Šibenčanin Miro Bilan s 3,8 poena i više od dva skoka u prosjeku.
Od preostalih 10 hrvatskih juniora koji igraju na teritoriju "Lijepe naše" nitko, nažalost, ove godine nije dobio pravu, istinsku priliku niti minutažu među velikim dečkima u A-1 ligi. Istina, Fran Prilepić igra odlično u A-2 ligašu Crikvenici, nakon što je u sezoni ranije sakupio minute prvoligaškog iskustva u Kvarneru. Cibonin, pak, trio budućnosti Petrinjac Leon Radošević, sin proslavljenog rukometaša Sven Smajlagić te hrvatska "jubito zvijezda" Filip Krušlin dosta se solidno držao u A-2 ligašu Rudešu, kojega su uspjeli dovesti do petog mjesta. Dovoljno visoko? Prosudite sami.
Iznenađuje, pak, činjenica da se na rosteru nalazi tek jedan igrač iz poznatog HR rasadnika mladih nada – Trnskog. Krilni centar Dino Guteša, dečko iz Velike Gorice, ostao je tako jedini kao branitelj časti novozagrebačkih "mravaca" baš kao što nam je i grad košarke, Zadar, dao tek jednog juniorskog reprezentativca, bivšeg člana KK Otok Ugljana, centra Daniela Popovića - priča se, najveću nadu zadarske košarke. Iz Splita nam zato dolaze čak četvorica momaka: Luka Klarica, Mario Delaš, Stipe Režić i Josip Sobin. Međutim, tek je ovaj posljednji ove godine uspio sakupiti nešto više minuta (oko pet u prosjeku) u još jednom neslavnom pohodu "splitskih tića" u regionalnoj nam ligi.
Na kraju ostala su nam još dva HR maloljetnika "stranca". Robert Rikić iz "dalekog" nam Mostara te njegov bivši suigrač, danas član kraljevskog kluba iz Madrida i trenutno jedina prava zvijezda naših juniora poznata široj sportskoj javnosti - Bojan Bogdanović.
Što očekivati? U skupini nas vrebaju Njemačka, Litva i Slovenija. Teško je reći ćemu se nadati. Tri poraza ili tri pobjede. Sve je moguće. U dosadašnjim pripremnim utakmicama, iako istina nekompletni, gubili su naši "košarkaški maloljetnici" od Grčke, Njemačke, Španjolske pa čak i od u par dana sastavljene momčadi Crne Gore. Ipak, oni jači "košarkaški vidovnjaci" predviđaju ovoj našoj generaciji ’89. "godišta proizvodnje" svjetlu budućnost. Dugo nije bilo pravog hrvatskog U-18 rezultata sve tamo od generacije Ukića i Tomasa. Mogu li Bogdanović, Vragović, Pilepić, Krušlin i ostala ekipa konačno vratiti stari sjaj hrvatskoj maloljetničkoj košarci?
Imajući na umu, gore spomenutu, danu im "veliku" priliku i minutažu u prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi teško je očekivati dobre vijesti s Pirinejskoj poluotoka. I dok tako, još u neku ruku, i razumijemo politiku naših NLB ligaša s druge strane nikako nam nije jasna razvojna strategija i misao ostalih hrvatskih A-1 ligaša. Tek Dubrovčani rade na drugačiji način od drugih, a ostali su tek za jedno mjesto kratki u bitci za ligu za prvaka. Dubrovački put kao jedini pravi put. Vrlo vjerojatno. Gotovo sigurno.
Ovako pak, valja se nadati da su naši reprezentativci dovoljno kvalitetni da isti i bez 15-20 minuta u A-1 ligi i s ovakvim velikim "iskustvom" i pruženom "prilikom" mogu do najviših euro postolja dok s druge strane u isto vrijeme, na naše opće zadovoljstvo, s veseljem možemo očekivati odlične vijesti s raznih vrlo snažnih veteranskih euro turnira; obzirom da naši A-1 klubovi tako dobro razvijaju i odgajaju naše i Vaše hrvatske košarkaške veterane u svim svojim lokalnim sredinama…
tekst je preuzet s kosarka.hr a bitni dio je boldan
Post je objavljen 07.05.2007. u 23:34 sati.