Marketing
Žirov jedinac
U zadnje vrijeme zalazila sam, gotovo redovito, duboko u kopno. Svakodnevno sam prolazila pored Hrasta! Nije hrast neobična biljka za ovo podneblje, niti je on jedini od svoje vrste da mu pripada veliko slovo. Hmmm, a možda ipak jest?
U stara doba hrast je bio sveto drvo. Drvo života i osovina svijeta, posvećen Perunu. Hrastici na vrhovima brda i u blizini izvora bili su posvećena mjesta. U njima se održavala vječna vatra i žrtvovalo se Perunu. Da, to su oni čuveni žreci iz starih tekstova. Ova vjerovanja dijelimo s ostalim Indoeuropljanima.
Poštovanje prema hrastovima i hrastovim gajevima održalo se i nakon ukorjenjivanja kršćanstva. Samo se dogodio pomak u značenju - sveto mjesto pod hrastom je preuzelo ulogu Sabora 
za pojedino selo ili UNa za susjedna sela gdje su se rješavali sporovi i donosile važne odluke za selo ili širu zajednicu. To su bila mjesta gdje su se određivale granice, smirivale svađe, određivala krvarina, kovali napadi i spremala obrana. I određivali «međunarodni» susreti. Mora da je bilo makar malo snubljenja ili nismo ono što ankete tvrde da jesmo 
U kasnije profano vrijeme i hrastovi su se profanirali. Plodovi su služili i kao hrana. Nisu samo svinje pasle žireve. I u ljudskoj prehrani brašno od žira hrasta sladuna zamjenjivalo je ono od pšenice u gladnim godinama. Čak su se žirevi pekli kao i ječam i pravila se žirova umjesto ječmene kave! Molim, bačve za vino nisu profaniranje. To je sveta dužnost! 
U starini u hrvatskom jeziku bilo je nekoliko, kako generičkih tako i za pojedine vrste, imena za hrast. Jedno od imena je značajno po tome što je dalo hrvatsko ime gradu: Dubrovnik! Barem zasad ovo tumačenje ima primat! Nakon nekog vremena novo je ime za stablo potpuno potisnulo staro i samo se u Dubrovniku do 19. stoljeća održali nazivi dub i dubrava za hrast i hrastik. Danas su oba pojma jednako nepoznata jer su hrastovi nestali a zamijenili su ih uvozni borovi! U 20. stoljeću bor su zvali dubom!!! Dubom se zvalo i log/veliku cjepanicu koji se na Badnjak stavljao u vatru.
U jeku ulaska psihoanalize u južnoslavenske zemlje, postalo je popularno mišljenje da je i Orlandov stup iz Grada po svojoj namjeni, a naročito naravi, kamena zamjena za Drvo života - Dub.
A hihotanja šiparica i mlađahnih udvarača u vezi s Orlandom i njegovim laktom neću ni spominjati!
Pogađate, životne radosti su i opet bile po srijedi!
Da se vratim na temu. Novo ime hrasta nastalo je od glagola: hrustiti – što znači šumjeti, šuštati, hrskati. Odatle i hrskava korica kruha, pečenja, mljac… Ušlo je u upotrebu vjerojatno stoga što je ime dub i dubrava bilo toliko sveto da je bilo pod tabuom – opasno ga je bilo izgovoriti. Umjesto toga govorilo se hrast - onaj koji šumi! Tumačenjem šuštanja lišća znalo se što Perun očekuje od žreca, poklonika ili cijele zajednice. I može se predskazati budućnost:)
I danas imate, ne samo među «primitivnim» plemenima, instituciju tabua. Na Bliskom istoku nitko neće imenovati Svevišnjega. Da, da i Svevišnji je ime iznađeno radi tabua. Ne spominji božje ime uzalud!
Ma glavnu stvar nikako da vam ispripovjedim. Zbog koje sam i počela sve ovo pisati. Nešto su mi se misli razišle i svaka vuče na svoju stranu. E da, hrast, Hrast, zapravo Zeleni hrast. Raste na rubu sela Islam Latinski u zaleđu Zadra. Na samoj magistrali!
Smjerni pogled izdaleka
Zimzelen prekrasne krošnje, visok 20 metara. Spominje se već u 14. stoljeću. Na istome ili skoro istome mjestu! Ovo je nasljednik originalnog hrasta i koji sada broji cca 200 godina. Nije prirodna vrsta ni varijetet već je nastao višekratnim međusobnim križanjem hibrida cera i plutnjaka s cerom. Ljudskih ruku remekdjelo. Lako moguće da je prvo križanje izvedeno još na izmaku antike, jer je malo vjerojatno da se u doba ranog srednjeg vijeka izvodilo tako kompleksno i višekratno križanje izvan neke velike europske benediktinske opatije. Čitaj, bliže Španjolskoj i križarima odakle se u Europu vraćalo znanje o prirodi a i o mnogim drugim stvarima.
Stablo se rijetko i teško spontano razmnožava što se vidi po tome da uvijek iznova raste samo na tom mjestu i preživi jedan jedini primjerak! Nema šumarka ni razasutih pojedinačnih primjeraka. Ali čuda nikad dosta!
Podrobnim istraživanjem u kasnim devedesetim godinama na njemu je otkriven i hermafroditski cvijet! I stabla, barem neka, malo nam zastranjuju! Zbog svoje lijepo razvijene krošnje i znatne visine, klimatske prilagođenosti, smatra se da bi bio izuzetno dobro stablo za parkove i gradove! Lijepo i oh, vazdazeleno! I varijetet za izvoz!
Slijedeći korak je ponovno pronalaženje načina razmnožavanja ove vrste. U 21. stoljeću ponovno otkriti ono što su znali naši preci prije cca 1000 godina. I onda još tvrdimo da je ono vrijeme bilo zaostalo:))
Proglašen je "zaštićenim pojedinačnim prirodnim spomenikom"! Uh, i za Sveti Hrast titula mu je postala podugačka. I raznolika, što vjerojatno duguje susljednim birokratskim fazama. Što ćete kad naša birokracija zabrije na kumstvo!
Druidski pogled u poredak svijeta 
Užirite se!
Post je objavljen 08.05.2007. u 15:45 sati.