nema te pjesme,
nema tih riječi,
nema tih stihova,
kojim bi osjećaje opisala...
svaka tvoja riječ,
svaki rečenica,
svako slovo,
me pogodilo gdje nije trebalo...
stare rane si otvorio,
suze u očima nabrao,
samo što potekle nisu,
zašto si to učinio...
previše me bole riječi tvoje,
ali kao da bol volim,
iznova ih čitam i upijam,
ko staro vino kušam i u njima uživam...
predivno zboriš,
kožom mi ploviš,
laka sam,
laka na riječi tvoje...
reci nešto teško,
nešto što će me do kraja slomiti,
da nestanem,
da više ništa ne osjetim da samo odem...
Post je objavljen 07.05.2007. u 18:10 sati.