Marketing
Jedan post o gradu mojih predaka....IMOTSKI....
Imotska krajina
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, na tromeđi Bosne i Hercegovine sa Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km 2 . Sa sjeveroistoka omeđena je bosansko - hercegovačkom granicom, na jugu je makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski). Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: kraško područje uz obod polja, te prostrane kraške površine i uvale na širem prostoru - imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
U tom golemom prostoru krša voda je izdubila i oblikovala obilje najraznovrsnijih oblika, među kojima predvladavaju fenomeni jezera. Njima Imotska krajina obiluje. Najbrojnija su suha jezera. Budući da se radi o izrazito vapnenačko - kraškom terenu, ovo je hidrografski siromašno područje. Vodene površine koncentrirane su na kraška jezera ( Modro i Crveno, Dva Oka, Prološko jezero, Galipovac, Knezovića jezero, Krenica, Jezerina itd.) koja se podzemnim tijekovima hrane vodom, te Prološko Blato i rijeka Vrljika, a povremeno i tijek rijeke Suvaje. Kraški predio Imotske krajine siromašan je vegetacijom, te predvladava nisko raslinje - makija, dok u brdskim predjelima ima šuma pretežno bjelogorice: hrast, grab i jasen. Ljudi se uglavnom bave uzgojom stoke.
Druga reljefna cjelina je Imotsko polje sa Prološkim blatom, te izvorišni i gornji tok rijeke Vrljike. Prološko Blato kao povremena i prirodna akumulacija kod visokog vodostaja prekriva dva kraška jezera Provaliju i Krenicu . Iz ove vodene površine strši otočić na kojem se nalaze ostaci nekadašnjeg franjevačkog samostana. Ovaj kompleks zanimljiv je više kao hidrografski fenomen, povoljan za lov i ribolov nego kao fenomen kraškog reljefa. Izvorišni dio Vrljike, osobit je po nizu kraških vrela i jezera (Dva Oka). Značaj ove rijeke je neprocijenjiv za Imotsko polje jer ga ona obilno natapa. Vrljika je inače poznata po rijetkoj endemskoj vrsti mekousne pastrve. Imotsko polje, gotovo je u cjelosti obrađeno, zasađeno pretežno vinovom lozom.
Planinski masiv Biokovo i njegove istaknute i dostupne točke predstavljaju izvanredne vidikovce. Svojevrstna atrakcija su pećine vječnog leda, ispod vrha sv. Jure . Biokovo je i obitavalište divokoza i muflona.
Veliki dio Imotske krajine u klimatskom pogledu je pod utjecajem mediteranske klimatske struje. To obilježje zahvaljuje reljefnim prilikama i otvorenosti prema dolini Neretve. Ovakva klima utječe na uspjevanje nekih izrazitih mediteranskih kultura (maslina, smokva, badem). Međutim, hladni prodori bure koji stižu preko Dinare, utječu bitno na klimatsku sliku posebno sjeveroistočnog dijela Krajine, te su tamo zime nešto oštrije.
Evo nekoliko slika:
Post je objavljen 07.05.2007. u 15:12 sati.