Prenosim sa www.vecernji-list.hr
Ako su zdravi, imaju obitelj, prijatelje i stan, Hrvati su sretni. Za sreću im ne treba mnogo, pa ipak, u usporedbi s drugim europskim narodima, nisu pretjerano sretni. Zaključak je to nizozemskog sociologa sreće Ruuta Veenhovena, koji subjektivan osjećaj sreće proučava već 20 godina u više od 120 zemalja. Svoje je rezultate unio u Svjetsku bazu sreće, koja sadrži podatke iz 126 zemalja.
Hrvati se na listi najsretnijih zemalja u razdoblju od 1990. do 2004. godine nalaze u sredini. Na skali od 1 do 10, zadovoljstvo životom i sreću u posljednjih 14 godina ocijenjuju sa 5,9. Od prvog mjerenja 1962. godine, kada su svoju sreću ocijenili s ispodprosječnih 4,8, Hrvati su iz godine u godinu bivali sve sretniji, a na posljednjim mjerenjima imali su prosječnu ocjenu 6,3.
Većih iznenađenja nema: zdravlje je imperativ. Kao drugi najvažniji faktor sreće, barem na deklarativnoj razini, Hrvati ističu djecu.
U stvarnom životu baš i nije tako. Najsretnije je razdoblje Hrvatima vrijeme neposredno nakon vjenčanja, no s dolaskom djeteta zadovoljstvo životom i subjektivni osjećaj sreće naglo opadaju kaže Veenhoven i objašnjava:
Supruzi, nepripremljeni, gube najveći dio slobodnog vremena. Usto, obuzima ih i nevjerojatno deprimirajući osjećaj odgovornosti za dijete.
Dotad skladni bračni odnosi naglo se ruše, čime se ruši i osjećaj sreće. Time se Hrvati ne razlikuju od ostalih naroda, osim Brazilaca, kojima je dijete tijekom cijelog života prvi faktor sreće.
U bogatim je zemljama situacija još gora jer dijete tamo uvijek znači i žrtvovanje karijere jednog roditelja ističe Veenhoven.
Prijatelji i alkohol
Prijatelji su drugi najpotrebniji faktor Hrvatima da bi se osjećali sretnima. I ne samo prijatelji: bilo kakvo društvo. U osami, poput ostalih mediteranskih naroda, padaju u depresiju. Za razliku od Amerikanaca, Nijemaca i Britanaca, u osami im ne pomažu niti "vjerni prijatelji" televizor i radio. Na prijatelje i druženja nadovezuje se i alkohol kao važan čimbenik za što intenzivniji osjećaj sreće. Taj podatak, začudo, nema veze s "alkoholnim veseljem". Razlog je potpuno drukčiji. Hrvati alkohol rijetko piju sami. Poziv na piće dio je balkanske tradicije, kaže Veenhoven, ali ne da bi se nekoliko poznanika ili kolega opilo nego da bi lakše započeli razgovor. Pušenje, pak, Hrvatima ne utječe na osjećaj sreće.
Sreća s kirurgije
Hrvatice i Hrvati podjednako su sretni, a vrhunac sreće različit im je s obzirom na dob. Žene su sretnije u mlađoj dobi, do četrdesete godine, dok su muškarci sretniji u zrelijoj dobi.
Muškarci su manje sretni u mladosti jer ih žene ignoriraju. Njihove vršnjakinje, u pravilu, zainteresirane su za muškarce zrelije dobi. To ih prilično frustira. Žene su pak frustrirane, a samim time i manje sretne, nakon 40., kada njihovi vršnjaci bace oko na mlađe žene. Usto, one žive nekoliko godina dulje od muškaraca pa starost najčešće dočekaju same - objašnjava Veenhoven ističući podatak da ženama nimalo ne imponiraju njihovi ostarjeli partneri.
U razvijenim europskim zemljama situacija je ponešto drukčija: ženama u pedesetima naglo raste subjektivan osjećaj sreće. Veenhoven taj trend, sve izraženiji u posljednjih petnaestak godina, objašnjava estetskim zahvatima.
U pedesetima najveći broj žena podvrgava se estetskim zahvatima. Pozitivnu promjenu izgleda doživljavaju kao drugu mladost. I eto vam nevjerojatne količine sreće. I muškarci se podvrgavaju estetskim zahvatima, no učinak nije ni približan. To je samo znak da je kliše "muškarcima fizički izgled nije bitan" doista točan poentira Ruut Veenhoven, jedini sociolog sreće na svijetu.
Uvriježeno je mišljenje kako se s godinama smanjuje osjećaj sreće. Veenhoven to najodlučnije opovrgava. Istina, djetinjstvo je najsretnije, neki ga znanstvenici nazivaju čak i vrhuncem sreće, tada osjećaj sreće slabi te se oko 40. godine života nalazi na najnižoj razini, gdje ostaje tridesetak godina, kada opet raste.
Jedan je od bitnih uvjeta za sreću mjesto stanovanja. Najsretniji ljudi u Europskoj uniji žive u malim mjestima, daleko od betonskih blokova milijunskih gradova. Suprotno tome, Hrvate veseli život u što većim gradovima. Razlog tome nisu želja za gradskom vrevom, razlog je mnogo jednostavniji u malim mjestima nema komfora nedostaju prodavaonice, radna mjesta, pošte, banke...
Sretni manje umorni
Najzanimljivija činjenica dugogodišnjih istraživanja "srećkovića" Veenhovena jest da se osobe s invaliditetom, od šest do dvanaest mjeseci nakon što završe, primjerice, u invalidskim kolicima osjećaju sretnije od prosječnog zdravog čovjeka.
Ti ljudi znaju cijeniti ono što imaju, i to je tajna natprosječne sreće osoba s invaliditetom objašnjava sociolog sreće.
A osnovni je cilj svakog čovjeka upravo da bude sretan. Kada se osjeća sretnim, čovjek je zdraviji, teže se umara i lakše oprašta, zaključuje Veenhoven, tvrdeći da formula za sreću ne postoji.
Postoje samo male stvari, kaže, koje osobni doživljaj sreće mogu intenzivirati. Humanitarni rad uveseljava, šetnje u društvu opuštaju, a pokoji vikend u krevetu jednostavno čovjeka čini sretnim. Slično je i s malim darovima "nama od nas". Usto, ljudi koji se smatraju sretnima uspješniji su u poslu. Nekoliko američkih istraživanja pokazalo je i da sretni ljudi lakše rješavaju matematičke zadatke, spretniji su i žive, u prosjeku, od dvije do pet godina dulje od onih koji se smatraju nesretnima.
Post je objavljen 13.02.2005. u 23:05 sati.