I ove godine išli smo u Pulu na izlet, 3. i 4. svibnja, u organizaciji našeg fakulteta, ili preciznije – katedre za kazneno procesno pravo. Pa eto iznosim kratki sadržaj i neke slike s putovanja da malo osjetite kak nam je lijepo bilo.
I tak krenuli moja 2 frenda i kolege s trešnjevačkog placa tramvajem do Mimare gde su nas čekali autobusi i još jedan kolega. Išla su 4 busa (oko 160 ljudi čini mi se). Svaki bus ujedno sačinjava i jednu grupu. Bilo je i nekih ljudi s drugih Sveučilišta i to sa svih godina studija. Malo smo kasnili u polasku i krenuli oko 7:20h. Odmah ujutro bilo mi je malo krivo jer smo bez veze popušili mjesto u stražnjem dijelu našeg 2B busa. Al dobro, reko nema veze, iako se zna da je najbolje iza, oduvijek. Do Pule smo imali 2 zaustavljanja, 2 službena… Vrijeme sunčano, mada ne i vruće, onak taman. Ne ću pisati kaj je bilo u busu i kaj je ekipa radila, ma zna se već kakva je atmosfera na takvim izletima.
Došli u Pulu i odmah u zatvor. Samo u posjet/obilazak, naravno. Vodili su nas službenici koji tam rade, obišli smo zatvor, zavirili u neke ćelije. Nije tim likovima tam ni loše. U sobi mogu imat TV, mogu igrat stolni tenis, košarku, nogomet, imaju kapelicu, osiguranu stalnu medicinsku skrb, svaki dan moraju dobit točno određen broj kilokalorija hrane (u četvrtak su imali neki gulaš, i to je solidno izgledalo).
Nakon kaj smo to obišli krenuli smo prema Medulinu. U jednom od nekoliko hotela bila nam je baza, u istom ko i prošle godine. Imali smo ručak, na principu „švedskog“ stola, znači jedi kaj hoćeš i kolko hoćeš. A i izbor jela je zbilja ogromni pa mi je to malo ublažilo tugu kaj nisam mogel biti na FER-u i tradicionalno ručat grah s kobasicom pošto je četvrtak.
Nakon ručka razmještamo se po sobama, kratki odmor i pičimo natrag u Pulu. Zapravo malo izvan Pule, u kaznionicu Valtura. To je kaznionica otvorenog tipa kaj znači da nema zid niti bilo kakvu ogradu, nego je cijeli kompleks otvoren. U njoj su smješteni uglavnom zatvorenici („zatvorenici“) počinitelji lakših delikata ili oni kojima je ostalo još malo da izdrže svoju kaznu. Oni su tam relativno slobodni, ne smiju samo izlaziti izvan tog teritorija kaznionice. Cijela kaznionica je jedna velika farma na kojoj zatvorenici rade. Bave se poljoprivredom, muzu krave, imaju svinje i druge domaće životinje, stanicu za tehnički pregled vozila, kojekakve radionice i tak. Za svoj posao dobivaju i plaću (500-700kn). Na prvi pogled plaća se čini mala, no njima je sve tam plaćeno (plaća država, odnosno naši roditelji), a i prekovremeni rad im je posebno plaćen; ma di toga još ima? Moja baka ima penziju otprilike kolko i oni plaću, pa bum joj savjetoval da napravi neko njesra i nek ode tam, izgleda da je tam bolje nego vani.
Nakon obilaska kaznionice vraćamo se u Pulu. Imali smo slobodnog vremena do večere pa frendovi i ja malo obilazimo do plaže, bez veze. Na obilnoj večeri opet za svakoga ponešto. Zatim se vraćamo u sobu. Jedan cimer spava, drugi pije, treći gleda polufinale Kupa Uefa na TV-u, a jedan nestaje iz sobe. E a oko 23h vrhunac večeri. Spuštamo se s prvog kata (iz sobe) u glavnu salu hotela, a tam fešta prava. Živa muzika, neki lik svira na sintić, a naši kolege u maksimalno opuštenoj atmosferi, zabavljaju se, ali pod budnim okom našeg profesora. Ta predobra fešta bila je čak i bolja nego prošlogodišnja samim tim kaj je trajala duže, do nekih 01:15h. Nakon toga zbog kiše izostaje nastavak na plaži pa se u nekim sobama još malo ljudi zabavljali a onda otišli spavat (neki vjerojatno i nisu).
Ujutro buđenje u 7h, doručak, pakiranje i odlazimo iz hotela opet prema Puli. Kiša nemilice pada, a kak mi tata javlja, u Podravini, u isto vrijeme je sunčano, idealno za boravak u goricama, eeeeee. Sad je na redu sud. Jedna grupa odlazi na Županijski, a moja (kao i lani) na Općinski. Slušam tamo opet isto predavanje, ali je zanimljivo pa mi sat i pol sjedenja (nekome i sijedenja) nekak brzo prolazi.
Izlazimo van, kiša i dalje pada, pa nemremo lunjati gradom nego se smještamo u jednoj slastičarni i na terasi čitamo novine, pijemo i to… Bili smo i u kladionici, cimeri se klade na virtualne utrke konja a ja se samo gledam. Polazak je dogovoren za 14h i mi na vrijeme dolazimo na mjesto okupljanja pored Arene. No, nema vozača jednog autobusa koji traži izgubljenu osobnu iskaznicu i sređuje to na policiji pa se ekipa gura u naš bus jer vani pada kiša. Dolaze svi vozači i krećemo, ponovno kasnimo s polaskom 20-ak minuta. Do Zagreba 2 zaustavljanja (2 službena opet). Stižemo u Zagreb u 18:45h (prošle godine vratili smo se u 18h). Odlazimo zadovoljni svaki na svoju stranu. Sve u svemu fenomenalni izlet. Hvala svima koji su to organizirali, a posebno našem profesoru Josipoviću! Ponovilo se, dogodine!
Evo nekoliko slika, neke su moje neke nisu… Ali nikoga nisam pital za dozvolu objave, pa ako nekomu smeta što je ovdje nek se javi pa ću ja to ukloniti (nemojte me odmah tužiti!):
1. NA JEDNOM OD STAJALIŠTA
2. ZOKI - VOĐA PUTA ZA NAŠ BUS
3. VOZAČ FRANJO. NE ZNAM SAMO ZAKAJ LIK NE GLEDA
CESTU (OVO JE SLIKANO U VOŽNJI)
4. ISPRED ULAZA U ZATVOR I SUD
5. U HOTELSKOM RESTORANU
6. POGLED S BALKONA NA MORE
7. NEKA NASTAMBA U VALTURI
8. POGLEDAJTE SAMO NA ŠTO OVA TROJICA TJERAJU JADNOG
CUCKA
9. BAZEN IZA HOTELA
10.
11. 4 ŽENE
12. "BEĆARI SE NE ŽENIJU MLADI...
13. ...BEĆARUJU DOK IM NE DOJADI"
14.
15. POZDRAV PRIJATELJU IZ VUKOVARA
16. LJEPOTICA I ZVIJER(I)
17. 2 IMENJAKA
18. LAKU NOĆ SVIRAČI, PJESMOM STE ME OPILI...
19. AFTER PARTY U JEDNOJ SOBI
20. ODLAZAK NA POČINAK... A MOŽDA I NE...
21. KOJE SU OVO SPODOBE?
22. ???
23. MALO (NAM) JE MUTNO, OVO JE BILO VEĆ KASNO...
Post je objavljen 07.05.2007. u 14:18 sati.