Probudila sam se oko četiri ujutro, ali zaspala sam još do pet… poslije uopće više nisam vise spavala. Ali sam ipak vrijeme provela u sobi zato sto sam odgađala vrijeme kad ću susresti likove iz najgore noćne more (svoju novu obitelj). Nazvala sam Johna na mobitel da mi u sobu donese nešto za jelo. Nisam se još usudila sići u blagovaonicu. Kad sam sišla dole nikog nisam vidjela. Ovaj grad baš i nisam tako dobro poznavala, pa sam otišla u obližnji kafić. Trebao mi je neki lijek za depresiju. Tamo su sjedili i neki slatki dečki…pa me povukao onaj duh………… Ali sasvim suprotno to su neki ljigavci i usto smrde po cigaretama. Ponudili su mi joint…ja sam samo zbrisala u WC, nisam to više mogla podnijeti. Zaključala sam se u jedan od puno WC-ova…i plakala……….. Za deset minuta je identično tako ušao i netko drugi… I zaključao se u WC do mog! Nakon pola sata plakanja i razmišljanja o svemu što se dogodilo. Taj netko je napokon progovorio… --Jesi li ti susrela one propalice?
-Misliš one dečke koji sjede u kutu.
-Da, sigurno su ti nudili neku drogu. Je li te to uzrujalo ili je posrijedi nešto drugo?
-Ma jesu, ali nisam zbog toga ovakva. Jučer sam saznala nešto…što će mi zauvijek promijeniti život, mislim već je.
-I ja isto… Mogu li se tebi povjeriti? Trenutačno baš i nemam nekog drugog…
-Zapravo ni ja…
-Zamisli moj tata je imao ljubavnicu…
Sve mi je to bilo nekako poznato... onda se začulo nešto krljjjj, bio je to moj želudac... čula je to i... pa se začuo i njen, smijale smo se, a i ogladnile. Izašla sam i izašla je i ona KATIE... nismo ništa rekle, počele smo plakati i zagrlile se... sve je bilo jasno, kao suza...
Post je objavljen 07.05.2007. u 14:02 sati.