U posljednje vrijeme ispraćamo počesto relativno mlade i poznate ljude.
Ivica Račan
Edo Peročević
Đorđe Novković.
Moram priznati da me pogodila smrt Đorđa Novkovića. Nije bilo baš očekivano. Odrasla sam uz njegove pjesme. Obožavala sam „Srebrna krila.“ Ne znam mogu li se sjetiti pjevača za kojeg nije napisao barem poneki hit. Koja mi je pjesma najdraža, najlijepša. Od Miše Kovača, Nede Ukraden, Jasne Zlokić, Krila, Doris itd. Plodonosan i otkačen autor. Čovjek koji je puno dao glazbi ovih prostora i šire od toga. Sjećam se jednog intervjua s njim kada je rekao o glazbi: „Sedam nota- sto divota“.
Svaki je od njih na svoj način ostavio mnogo toga iza sebe. Ponoviti ću rečenicu koju je Račanu napisao njegov prijatelj, a glasi otprilike ovako: „Dragi prijatelju, neka ti bude nježan zagrljaj zemlje u kojoj počivaš.“
Mene smrt uvijek posebno takne. I tako će valjda zauvijek i biti. Što i nije neko čudo.
Žao mi je što sam danas tako tugaljiva, ali morala sam se osvrnuti na to.
Budite mi dobro.
Post je objavljen 08.05.2007. u 13:56 sati.