Čačić, Jelčić, drekić, špekić...sve je kul...sve bu dobro. Mi imao program mi imao drek. Znanje, kakvo znaje jebemti prazne ishlapjele riječi koje izlaze iz naočala vrijednih pet profesorskih plaća. Čitam ovo danas po novinama kaj se događa po školama. Udžbenici, udžbenici, jebemti papir, šume, kisik. Dajte deci pločice i krede, dajte deci mira, dajte im ljude, dajte im smijeh. Pa kaj to novost? Trgovina, zgrabi, udri, drži, piči, jebi. Prizor isti ko u savani. Kinkave i cmoljeće hijene približavaju se napola mrtvom tijelu. Svi smo mi napola mrtva tijela, i mi i naša djeca i sve one podbuhle face što ujutro idu pišat krv u jebene trgovačke centre. Svi polumrtvi, al još ko limun napola nedojeban, neiscjeđen, pa udri. Pa cijedi. Svi kusaju. Nitko se ne buni. Kad se netko pobuni i obično ima pedesetak kila žive vage i na rubu je smrti od silnoga stresa i izlaganja, netko tko je beskompromisan, tko zajebe svoju obitelj, svoju djecu i potomke jer je za padaj silo i nepravdo, onda su svi kuš, jebo im pas mater. Svi imaju putra na glavi i to onog s tonama kolesterola. Svi su uhljebljeni. Zviždači popuše rak, artritis i teške imunopizdarije boreći se za opću stvar, a opća stvar je izgleda kurac od pičke ak me možete pratiti. Kome je uopće stalo do budućnosti, al onak fakat. Zakaj ja ne vidim nikog ko bi unio u ovu kaljužu malo svjetla pravednosti. Zakaj ja uopće moram kao obična domaćica razmišljati o tome. Meni je mjesto u kuhinji, al kaj, uz ove ne bum imala kaj kuhati. Tko će mi odgovoriti na pitanje zašto teška lopina može biti časni porotnik hrvatskog suda, zašto akademik vozi terenac privatne firme kojoj ishoduje milijunske poslove, zakaj su se drkaroši umrežili da im Spidermen nije ni ničice do lijevog jaja. Tko smo to mi i kuda idemo? Zar je onda čudno što nas "vani" promatraju kao divlje svinje, što smo poniženi ko zadnja govna, što na venecijanskom trgu lupaju globe zbog Hrvata. Jebemti mater u koliko malo vremena su sjebali državu. Svojevrsni rekord. Koja izdrkana, nemoćna, nekreativna, nemudra i jalova politika. Je, je to je rekord. Nitko za toliko malo vremena i u tolikoj prednosti nije generalno popušio za tisuće generacija unaprijed. Možda je to svjetlo u tami. Možda je to pozitiva da im jebo pas mater izdajničku. Nek me hapse, al nek to bude sa šparhetom.
Post je objavljen 07.05.2007. u 13:35 sati.