Marketing
Sjedim doma i pisem ovo. Suze mi klize niz lice. Tuzna sam. Izgubila sam jedino sto sam zeljela, jedino sto sam uistinu voljela. Kako cu te pogledat i pozdravit u prolazu, sto ako se rasplacem. Tek sada shvacam sto su mi znacile tvoje rijeci. Sto mi je znacio tvoj zagrljaj i poljubac. Ti si mi davao snagu da docekam sutra. Zbog tebe sam zivjela. Ti si me vodio kroz zivot i ucio dobru. Bez tebe moj svijet je nezamisliv, on je prazan, vise ne postoji... Ti si taj koji me je cinio drugaciom. Ti si taj zbog kojeg sam se osjecala posebno.
Onda kada si otisao, plakala sam, nisam se mogla zaustavit... Zvali su me prijetelji... I dok sam plakala, dok mi je srce pucalo, onda kada sam shvatila da previse sam te voljela, spremala sam se za vani... I izasla sam, a odakle mi snaga... Cak sam se i nasmijala i nitko nije primjetio da se gusim i umirem... Nitko nije primjetio moje vlazne oci i nitko nije primjetio onda kada su mi suze slucajno potekle... Nitko nije primjetio moj slomljeni osmijeh ni moj drhtav glas... A tek kada sam te slucajno vidjela i kada sam utihnula, kada sam se trudila da ne zaplacem, a zaplakala sam i nitko nije primjetio, nije im bilo vazno i ostal sam s njima... Sa njima i mojim napuklim srcem, mojim strahom od sutrasnjeg dana...
I nitko nije primjetio...
Post je objavljen 07.05.2007. u 13:20 sati.