„Ako možeš riješiti problem, nema razloga da se zbog njega opterećuješ. A, ako problem nema riješenja, tek tada nema razloga da se jedeš zbog njega.“
E, kad bi tako moglo. No, ljudska duša teško da tako može funkcionirati. Vrlo teško. Potrebno je možda čak i malo vježbe. Ili puno. Istok, čuveni istok, davno je shvatio da djecu treba odgajati, sa tom dozom duhovnosti. Mi to još ne činimo, na žalost. Trebalo bi djecu od prvih dana trenirati za takav napredak i rast. Štedljivo s eneregijom! Osobito svojom! Nikad ne znate kada će vam zatrebati. Ali, dok to čovjek shvati, već je potrošio ogromne količine energije. Moja je mama uvijek govorila:“Niti u jedan period života ne bih se vratila. Svoju pamet, ne bih dala, ni za kakvu mladost. Ono što sam naučila u životu, vrijednije je. A najvažnija lekcija bila je ta; da se zbog stvari ne vrijedi nervirati. I danas se zbog puno stvari nerviram manje, ili nikako.“ E da, samo, takve se lekcije uče, s njima se ne rodiš. A sve, što nas ne nauče roditelji, ili obrazovanje, nauči nas život. A on je skup učitelj. Kako te uči, tako se troši. Svatko od nas, dobije po rođenju klupko, određene veličine. Ono se vremenom polako odmotava. Najjasnije vidimo sliku, kad je već pri kraju. A onda se, za čudo, odmotava sve brže.
Post je objavljen 07.05.2007. u 13:10 sati.