It's too good to slip by
Too good to lose
Too good to be there just to use
I'm gonna stand up on a mountain top
And tell the news
That you take my breath away
Ukradi minutu od mnoštva, onog u kojem se inače osjećaš jak i slobodan. Pa svrati do nekog našeg mjesta, nabaci onaj tajnoviti poluosmjeh i lepršavi pogled, kombinacija kojom me uvijek lako zavedeš.
Kad budemo sami, sami, pruži ruku u stražnji džep svojih poderanih traperica i izvuci staru zahrđalu usnu harmoniku.
Odsviraj mi nešto, odsviraj mi bilo što, samo da te gledam dok ustima kliziš po njoj i u sobi ostavljaš glazbu.
Odsviraj mi nešto, odsviraj mi bilo što, tek da ti vidim ruke kako plešu po zraku i čine taj zvuk tvojim.
Znaš, meni je lijepo kad u gomili ljudi znamo biti sami pa me, na primjer, neprimjetno maziš svojim čelom. Ako zažmirim tamo negdje pred svima i šapnem ti neku glupost u uho...kad se nasmiješ i uhvatiš me čvrsto za ruku...
molim te, nemoj, nemoj me okretati...
ti stvarno ne znaš plesati...
p.s.hvala vam na posjetama i što me niste zaboravili, ja sam se izgleda posvađala sa serverom pa ne mogu nigdje ostavljat komentare, čak ni kod sebe na blogu...
e, i, ma pisala bih ja češće ali ovaj dizajn bloga mi je toliko gadan, bebast, neinspirativan, uopće ne ocrtava mene, pa mi je teško obnovit ga. zaboravila sam te cake oko dizajniranja a i nemam vremena...