Marketing
Prigodno
Svake godine, o blagdanu sv. Dujma, tradicionalnog patrona grada, splitski crkveni i svjetovni velikodostojnici zajedno ceremonijalno otvaraju svečev grob u glavnoj gradskoj crkvi, iz njega iznose njegove ostatke i s velikom pompom u procesiji ih pronose gradskim ulicama uz masovno sudjelovanje stanovništva i doličnu medijsku pažnju.
Katolička crkva u ovoj obnovljenoj tradiciji vidi vrhunski izraz štovanja, poniznosti i pobožnosti vjerničkog puka. Ja, koji sam dosta gadljiv, u ovome vidim samo idolatriju, podobnu kakvom plemenu kanibala. Nije li se, uostalom, sam Isus narugao takvoj praksi kad je navodno pozvao Tomu da stavi prst u njegove rane? Velim - navodno - jer vjernik nisam, pa sa sumnjom iščitavam vjerske tekstove - zanimljivo je međutim koliko je svjetonazor dotičnog evanđelja u ovome superioran onome katoličkih prelata, koji svojim vampirskim ritualom uvjeravaju zombirane podanike - u što? Da je svetac doista mrtav? Da je doista svet? Da mu od lani nisu zametnuli kosti?
Znamo da korijene ovakvih manifestacija treba tražiti u srednjem vijeku, kada je gradovima i crkvama bilo korisno i unosno posjedovati "svete" relikvije - prst sv. Bernarda, goljeničnu kost sv. Sebastijana, pepeo sv. Lovre, ali i tako egzotične predmete kao što su pero iz krila arhanđela Gabrijela, vlas Djevice Marije ili zub Duha Svetog. Ove relikvije su se silno poštovale, izlagalo ih se zbog iscjeljivanja i drugih čudotvornih pothvata, ali također i u svrhu trgovanja. Naravno da bi se sustavnim radom forenzičara iz tih hrpa ostataka uspjelo kompletirati daleko više ljudi nego što je bilo svetitelja, a također i omanje stado ovaca, krava, magaradi, te nešto pernate živine, no to nije toliko bitno - važno je da je svaki kršćanski grad koji je držao do sebe nastojao nabaviti relikvije kojima bi očarao svoje građane, ali još više neuki puk iz okolice, kako bi održavanjem redovitih crkvenih igrokaza zaradio na njegovoj gluposti. Začeci turizma, naravno, i to pametno smišljenog.
Danas, međutim, kad samo najveći blesani mogu vjerovati da će im klanjanje sasušenim ljudskim kostima pomoći ili ozdraviti ih, nije li vrijeme da ostatke sv. Duje i drugih svetaca preporučimo vječnom počinku? Zalažem se za pijetet prema pokojnicima: ako popovi i vjernici već moraju raditi procesije, nosati križeve, kaditi tamjanom i dodatno nas svime time daviti u centralnim informativnim TV - emisijama, neka barem mrtve sahrane i ostave na miru.
P.S. Ako na ovome svijetu postanem slavan, masovno voljen ili nedajbože svet, pa onda umrem, tako vam svega, ne pokazujte svoje poštovanje prema meni tako što ćete periodično paradirati s mojim smrdljivim i prašnjavim, ali inače bespomoćnim ostacima. Da vam nije palo na pamet! Jer ću na vas odozgo poslati tuču. Ili barem sanitarnu inspekciju. Ako ikako budem u stanju.
Post je objavljen 07.05.2007. u 12:10 sati.