Noćas sam ju po tko zna koji put sanjao, u zoru se probudio vrtio se dva sata po krevetu, razmišljao. Obuzeo me neugodan osjećaj. Nešto slično onome kad idete pred ispit, vrlo jezovita kombinacija straha i panike. Samo, ovdje nema više ispita, nema roka, tko zna da li će se ponoviti. Sa većim ili manjim intezitetom u pravilu se s tim osjećajem budim duže vrijeme. Da se bar mogu prijaviti na "ispit", ma bila to komisija, usmeni, pismeni, seminar ma i jezične vježbe. Da položim sve ispočetka i zvršni nivo….
Jučer nakon mise prošetao sam se s Vitomirom, pokazivao mu mobitel, kad su prošle tri cure pored nas. Vito mi kaže: “Josipe da li si primjetio onu zgodnu plavu?“ Jesam, Vito jesam…
Post je objavljen 07.05.2007. u 09:57 sati.