Marketing
SPORTSKI VIKEND (kakav bi drugačiji bio)
Nakon predhodnog posta o knjigama i čitanju, sjetih se još brda knjiga (trebao bi mi još jedan, hi hi). Hvala svima na preporukama, ali trenutno čitam "Artura" Luca Bessona, prekrasna knjiga za klince, ali i roditelje. A ja sam očito već podjetinjila :)))
Jučer sam ustala opet rano i otpratila Zmaju u Otočac, a onda se vratila u krevetac i čorila do podneva. Onda sam ustala kao pretučena, a kad sam vidjela vrijeme vani - raspoloženje mi je bilo na nuli.
Kava me malo digla, za neki gastronomski specijalitet od ručka, nisam bila orna.
Pajo mi baš i nije bio presretan kad sam na tavu hitila - špeka i prelila ga omletom. Zelena salata i fina juhica, no vraga, bili smo gladni za dva sata.
Poslijepodne smo gledali neke bedaste filmove, bilo nam je zima (prije par dana sam zgasila grijanje) i zaspali kao dva stara mačka.
I tko bi nas probudio i razveselio, ako ne - naše zlatno mače.
Opernatila se za još jedno zlato, finale opet bilo 7:0. Poslije nam je pričala, da joj je cura kod rezultata 5:0, dok su bile u klinču rekla : ajde daj sad u glavu, pa smo gotove (udarac u glavu nosi 2 boda i kod sedam razlike, borba se prekida). Moja mačkica je ta dva boda nabila - u oklop, jer je curu u glavu udarila prošli put u Novskoj, pa joj je bilo žao. Poslije su se sprijateljile i izmijenile brojeve mobitela...
Inače mlade snage mlađih kadeta su se u Novskoj pokazale uspješnima. Osvojile su hrpu medalja, naročito ove dvije s crvenim pojasevima u prvom redu - male "zvijerke" od 30 kg. Ovaj veliki čovjek s lijeva je legendarni trener Pajo...
Osim Zmajina zlata u Otočcu jučer, cure su ih osvojile nekoliko i osvojile pehar za - 3. mjesto - ekipno kadetkinje...
No, rezultat je bio i jedan slomljeni prst na nozi i istegnuti ligamenti, tako da su dvoje završili na hitnoj. Sve ima svoju cijenu...
Danas se vrijeme popravilo, pa sam malo živnula. Nakon ručka smo Pajo i ja na biciklima, išli do centra na moto trke. One jutarnje "prdavce", što paraju uši smo propustili, ali zato smo išli na veće kubikaže. Parkirali smo naša dva bicikla kraj Hondi i Kawasakija i dobro ih zaključali (!!).
A onda smo šuljali i napasali oči. Veli meni Pajo : na što sam ja spao, na biciklu idem gledati moto trke. A ja njemu na to : ali ti je glava još na ramenu.
Bilo je tu dobrih motora, ali i dobrih komada, muških i ženskih.
Motorček našeg mjesnog tajkuna, inače skupa smo ležali kao bebe u rodilištu :)))
Ljepotani...
Poslastica je bila utrka 750 kubika. Pobijedio je dečko, koji je ostavio ekipu iza sebe - za više od čitavog kruga.
Pobjednik pali gume...
Što li se to Paji sad mota po glavi?
Samo se divim - ne bi sjela na njega ni da mi se plati...
I na kraju, toliko crne kože i - ćelavaca na jednoj hrpi, nisam dugo vidjela.
Bilo je tu - uglancanih ćela, preplanulih, crvenih, trodnevnih. Pajo mi bio k'o riba u vodi...
Samo jedno nisam vidjela - motor po mojoj mjeri. Sve Honde, Kawasakiji, Suzukiji...
Ali ništa ono u stilu - "Golih u sedlu"...
Harleya ni jednog, nisam mogla vjerovati, ama ni jednog.
A nabrusila sam se da ga "okinem" sa svih strana. I vlasnika - naravno...
Post je objavljen 06.05.2007. u 21:55 sati.