Marketing
Katkad si vjetrobran, a katkad mušica.
Hm...
Poslije ove igre, kad me slome...kad me mirno slome...
Nikako da se iskobeljam ispod ovog ogromnog kamena koji me je poklopija jutros negdje oko 5 sati. Cijeli dan hodan kućon poput zombija, nikakve sam volje, ništa mi se ne da raditi, mozak odumire, na ništa ne mislim.
Uuuu, kako volim mesti Tibbynu kuću uz Bijelo Dugme.
Ništa nije povezano (kako se vidi iz priloženog), stojim isplaženog jezika, ljuta na sebe i na cijeli svijet. Na onu cijev-zmiju od sinoć. Na dvojnika mog omražemog profesora iz povijesti. Na Kostosa. Zbog njega Lena nije Lena.
...mislio sam da se zvijeri boje ove vatre koja trag mi prati
I Tibbyni su živci sve tanji...
A onaj rođendan? Moj? Svi planovi za proslavu su nepovratno propali...
U očima mi nisu zjenice nego XXXXX. Tila bi da me Lata zagrli. Tila bi da razumin logaritme, da se bar jedan sa top liste NZO-a okrene za mnom...
Stavila san jednu olovku uspravno na krevet i pokušavan bacanjem s 1,5 m udaljenosti nataknuti što više CD-ova.
Možda sam ušla u krizu srednjih godina...?
Da barem postoji razlog zbog kojeg sam ovakva... Iden pokušati razumiti Zakon Braće (pitanje: koliko zapravo tih zakona ima?!)...
E, da, frizura mi je katastrofa, a i nokti su mi počeli sporije rasti... log34-2x...?
Ima li uopće što između mojih ušiju? Ili samo moram zatvoriti vrata da ne bude propuh?
...prijatelji bivši, prijatelji budući,
pamtite me po pjesmama mojim...
Post je objavljen 06.05.2007. u 20:54 sati.