Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/borntolose

Marketing

ĐORĐE NOVKOVIĆ - otac hrvatske glazbene estrade

hm, da!? nažalost, preminuo je danas u ranim jutarnjim satima i iza sebe ostavio ljude u šoku.

Rođen je 2. rujna 1943. godine u Sarajevu. Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.
Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila … i postao najtiražniji skladatelj. Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. 1993. njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. 1996. dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Slavonija …). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.
KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:
„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela.
„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“
„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“

ZANIMLJIVOSTI:
- da nije glazbenik bio bi profesionalni sportaš
- ima sjajnu memoriju, zna 500 telefonskih brojeva napamet
- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu
- može napraviti 100 trbušnjaka u seriji
*svaki dan vježba 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupa u vreću i napravi 100 trbušnjaka
*spava u spavaćici, mrzi pidžame : „Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“
*kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.
*ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb.

Prošle nedjelje sam ga gledala u Zuhra Light Showu, a danas, samo tjedan dana poslije, čula sam da ga više nema...bolje rečeno, nema ga fizički jer vjerujem da će ostati u sjećanju mnogih ljudi!
Stvarno mi je žao što je umro jer bio mi je baš simpatičan čovjek!
Moja sućut njegovoj obitelji, prijateljima i svim fanovima!

Putokazi - Don't ever cry

Tisuce snova dalekih, ruža u srcima zaspalih
Leptira tisuce šarenih, k'o duše nevinih

Osamnaest godina, moga Ivana
Moli za njega, pjesmo andela

Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye
Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye

Osamnaest godina, moga Ivana
Moli za njega, pjesmo andela

Mir daj nam ti, mir daj nam ti
Nebo ljubavi, nebo ljubavi
Mir daj nam ti, mir daj nam ti
Nebo ljubavi, nebo ljubavi

Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye
Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye

Don't ever cry, my Croatian sky


Post je objavljen 06.05.2007. u 20:41 sati.