Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Glazbom se bavi od šeste godine. Diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji (odjel dirigiranje. Svirao je u rock i pop sastavima Indeksi i Pro-Arte. Skladao je više od 2500 pjesama za gotovo sve estradne zvijezde na ovim prostorima. Autor je najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe koje izvode Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Neda Ukraden, Severina Vučković, Danijela Martinović, Mišo Kovač, Srebrna Krila, Danijel Popović i mnogi drugi... Najveći uspjeh u svijetu ostvario je pjesmom Stari Pjer. Objavljena je u više verzija, a najpoznatija je ona u izvedbi poznate pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna verzija slavnog orkestra Paula Mauriata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora je u nizozemskoj verziji Pieta Vermana, pod naslovom Sailing Home (1987). Ove se, 2005. godine, priprema još jedna verzija te pjesme.
Bio je član žirija prvog reality showa, SSN Music Talents (Nova TV, 2004) kao i reality showa Hrvatski idol (Nova TV, 2004) - iz kojih su proizišla nova imena hrvatske estrade - Rafo, Saša, Tin i Kedžo, Ivana Radovniković, Nera Stipičević, Emina Arapović, Natalie Dizdar, Žanamari Lalić, skupina Feminem... Danas je direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Recordsa - Hrvatske naklade zvuka i slike (1998).
Đorđe Novković član je HDS-a od 1969. godine.
Đorđe Novković je pobjednik prvog hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Don’t Ever Cry skupine Put (Irska, 1993) kao i mnogobrojnih festivala: Vaš šlager sezone - Mišo Kovač (1969), Zagrebfest - Ivica Percl (Stari Pjer, 1968), Duško Lokin (Riječi pomirenja, 1975), Gabi Novak (Živim u snu, 2001), Melodije hrvatskog Jadrana - Severina Vučković (Virujen u te, 2001). Dobitnik je najvećeg diskografskog priznanja Zlatna ptica Jugotona (milijun prodanih nosača zvuka, 1985) kao i Zlatne ptice Croatia Recordsa - HNZS (100.000 prodanih nosača zvuka, 2000). Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo (1996).
Stari Pjer
Još kada je bio mlad, rat mu je odneo sve,
i ženu i djecu, i topli dom.
Ostao je sam, i zaboravio je na prošlost
jer Pjer i više nije bio Pjer.
Sad luta sam taj stari Pjer,
da svaki dan i svaku noć.
Sad luta sam taj stari Pjer,
da svaki dan i svaku noć.
Pjeru je ipak ostalo nešto,
i mnogi su imali priliku, da ga vide,
kako svira na usnu harmoniku.
On oduvjek svira za jedan groš,
a ljudi se u strahu pitaju,
dali će jednog dana i čitav orkestar biti tu.
I svira Pjer, da svira još,
taj stari Pjer, za jedan groš.
I svira Pjer, da svira još,
taj stari Pjer, za jedan groš.
Kažu, da jih danas ima mnogu kao što je Pjer,
a mnogi su imali priliku, da ih vide,
kako bez cilja lutaju.
Daleko od stvarnosti uni su tako sami,
a ljudi se u strahu pitaju,
dali če jednog danai čitav svijet ostati sam.
I svira Pjer, da svira još,
taj stari Pjer, za jedan groš.
I svira Pjer, da svira još,
taj stari Pjer, za jedan groš.

Post je objavljen 06.05.2007. u 20:09 sati.