Pitanje razvoja tehnike i znanosti te njihovih negativnih učinaka na opstanak budućih generacija čovječanstva razvilo se već pri početku 20. st. u djelima i mislima poznatih filozofa ali ne samo i njih. Hans Jonas, primjerice, konstruirao je novu, modernu etiku kojom se do tada još nitko nije bavio. Jonas je svoju etiku sukladno njenoj poanti nazvao etikom odgovornosti te ona postavlja zadaću sadašnjim generacijama koja nalaže da se prihvati odgovornost spram svojeg djelovanja u tehnologiji te da predvide njene negativne utjecaje kako bi se one u sadašnjosti mogle predvladati i time osigurati opstanak čovječanstva. Odgovornost leži u nama, a Jonas je svojom etikom pokušava probuduti u našoj svijesti i pokazati nam ispravan put razmišljanja i djelovanja. Naša dužnost je da odgovornost prihvatimo iako znamo da je to najveća i najteža odgovornost ali odbacujući tu tezu o stanju naše egzistencije bliži nam se budućnost u kojoj će eruptirati negativne strane modernog života. Priroda, okoliš i mi sami već smo uronili u zlo modernizma koje se očituje u porastu razine temperature te bi se uskoro mogla porasti i razina mora zbog topljenja ledenih ploča na Antarktici i Grenlandu. Kao jedini odgovorni krivac ovom ustroju u prirodi stoji čovjek koji je svojom aktivnošću uzrokovao ove posljedice. Zastrašujuće je samo i pomisliti kako je moć odgovornosti smještena u krivim rukama te kako ono utječe na naše postojanje i kvalitetu života. Kyoto protokol sastavljen 1997., stavljen na snagu 2005. godine nada je kako se svijest čovječanstva probudila te počela graditi put u bolju, zdraviju budućnost svijeta. Tim protokolom nalaže se smanjenje proizvodnje plinova staklenika do 2012. godine, a više od 150 zemalja svojim potpisom je ratificiralo taj sporazum. Međutim, predsjednik SAD-a gospodin George W. Bush, odbio je u ime Amerike potpisati taj neizmjerno vrijedan papir koristeći nevjerojatno opravdanje. Gospodin Bush, naime smatra kako bi potpisivanje Kyoto protokola neizmjerno oštetilo ekonomiju američkog naroda, tj. oslabilo cjelokupni gospodarski razvoj Amerike. Predsjednik Bush besramno je pokazao svoju materijalnu, pohlepnu stranu ne potpisujući protokol i time dokazao svoju nehumanost spram ljudi, a ljubav i humanost spram profita i moći. Svojim očitim nesuosjećanjem prema ljudima, prema budućnosti mladih nadolazećih generacija i prirode možemo neupitno uvidjeti Bushov zločin. Možda bi upravo SAD i gospodina Busha trebalo posjesti na stolicu Međunarodnog suda u Haagu koji su upravo oni osnovali za procesuiranje zločina protiv čovječnosti. Možda nam pogled u budućnost krije tu pomalo zastrašujuću ironiju.
Post je objavljen 06.05.2007. u 19:11 sati.