Evo posta, dugo nisam ništ novog napisal, nema vremena tj. citaj inspiracije, dakle sutra opet u školu, ali sve smo bliže kraja godine, još samo mjesec i nešto. Škola ide nekako osim njemackog, grrr. I da, jučer sam radi tog njemačkog doma bil...al kaj se može, a za nastavak posta budem skopiral jedan svoj najnoviji sastavak...
Upravo je završio zadnji sat nastave, iako se već sedam školskih sati nalazi u školi on nije htio doma, jer je znao što ga tamo čeka, pakao.
Lagano je izašao iz razreda uputivši se do mjesta gdje se na miru može prezuti. Neodgojeni prvi razredi svi u Guns'n'roses ili neki drugi bend majicama neopisivo su ga iritirali. Svi su se nagurali ispred razreda tako da je jedva izašao, a kad bi izašao rijetko bi i našao mjesta za sjesti, zato je danas čekao, čekao do zvona za početak sljedeće smijene i tek onda otišao do klupica. Zbog čekanja na mjesto za sjedenje svi su njegovi prijatelji već odavna otišli svojim kućama, što je za njega značilo da će opet morati pješačiti kući. Do kuće mu je trebalo oko tridesetak minuta, tridesetak minuta koje bi provodio uz zvukove svojih misli ili psihodelije. Došavši do vlastite sobe, zabacio je torbu u najzabačeniji kut svoje sobe, torba mu ionako danas više neće trebati. Njegov je otac bio na poslu, to je značilo malo mira barem do pola četiri, a nakon toga ni najbolje psihičke pripreme nebi mu pomogle da sačuva mirnu glavu. Danas je bio ponedjeljak, tj. baka je spremala ručak, sestra mu je bila u školi, a mama u zemlji snova. Nije mu preostalo ništa drugo nego da si uzme ručak i da prione na učenje. Baš je zaronio u Elementa Latinu kad se na vratima pojavio otac, s vječnom izrekom: "Gospođa opet spi?". Naravno iza toga je uslijedilo nezaobilazno rešetanje pitanjima u vezi s školom, i za kraj još jedna nezaboravna izreka. "Boli mene kurac ak ti padneš razreda, dosta si star moreš iti delat". Takvi razgovori slijedili bi još najmanje sat i pol nakon čega bi otac legao u svoj krevet i zaspao snom pravednika. Naravno da se tako nije odnosio samo prema njemu, majka je već bila na rubu živčanog sloma i u velikoj depresiji i veoma joj je malo nedostajalo da ne pošalje sve k vragu. Ovakvo stanje moralo je nekako utjecati na njega, ali to je stanje svoje slomljenosti pokazivao samo u svojoj sobi, takvo bi ga stanje preuzelo na samo par minuta. Uvijek je ostao vedra osoba i samopouzdana, znao je da je pred njim cijeli život koji ne treba upropastiti svađama s ocem. Ali, sljedeći se dan nešto promijenilo, otac je došao doma sretan, ozaren. On ga takva nije vidio nikad u životu, došao je kući i objavio: "Dobil sam na lotu, nema više zajebancije". Taj je trenutak promijenio cijelu povijest ove obitelji, otac je ponovno bio normalna osoba kakvom ga se on sjeća iz djetinjstva, majka je izašla iz depresije, a njegov odnos s sestrom naglo se poboljšao, i sve to zahvaljujući njegovoj kombinaciji 4,8,15,16,22,23.
Post je objavljen 06.05.2007. u 19:06 sati.