Marketing
RECENZIJA: BOBBY VALENTINO
Ukratko, ako ste ikad slušali Briana McKnighta, Joea, Jagged Edge, Next, K-Ci & Jojo i slične izvođače, sve će te naći na ovom albumu u lošijoj varijanti. I iako su na albumu radili uglavnom odlični producenti (Rodney Jerkins, Tim & Bob, Dre & Vidal, Bryan Michael Cox, Sean Garrett, Timbaland) nitko od njih nije napravio pjesmu vrijednu neke posebne pažnje. A najsmiješnija je činjenica kako je zapravo najbolja pjesma na albumu-obrada pjesme Babyfacea.
Ipak, treba spomenuti nekoliko dobrih trenutaka na albumu. Timbaland se nakon loše Anonymous izvukao pjesmom Rearview (Ridin), a Bobbyju na pjesmi pomaže i Ludacris. Ovo je već postao čest slučaj da Ludacris kao featuring jako dobro zazvuči, a jedini kojeg se mogu sjetiti u ovom trenutku da mu to također redovito polazi za rukom je T.I.
Iako samo s dvije pjesme, Rodney Jerkins se ipak nameće kao najbolji producent na ovom albumu. Nisu to ne-znam-kakve pjesme, jer nije ni radio s nekim izvrsnim talentom, ali odradio je zanatski vrlo dobar posao i njegove su pjesme među najboljima na albumu.
S druge strane, glazbu Bryana Michaela Coxa postaje nemoguće slušati. Jedna je stvar kad radi za Mary J. Blige ili Mariah Carey, jer one same pišu pjesme, a rade i na produkciji (Mariah Carey koproducira sve svoje pjesme), ali kad je sve u rukama Coxa, pjesma je gotovo uvijek identična svim njegovim ranijim radovima.
Ali sve bi to bilo možda i zanemarivo da smo vođeni kroz pjesme nekim čvrstim vokalom i uvjerljivom interpretacijom. A Bobby Valentino to nema. A nije mu lako ni nadići svoj ego. Svim se snagama trudi biti slick i sexy, i dalje se na pjesmama najavljuje, a ako već ne, priča o sebi u trećem licu jednine.
OCJENA: -3
Post je objavljen 06.05.2007. u 16:08 sati.