Marketing
toliko traženi, napokon napisani post...
Vidim ja da neće nitko, pa evo onda ja ću…dakle pripremite se jer će ovo biti podugačak post. Prvo, sad sam malo prekopavala po slikama i skužila da smo vam dužne slike od izlaska u Srce još na Uskrs…sam da budemo pristojne i ispunimo obećanje… pa evo…
A sad, ono što su svi čekali cijeli tjedan!!!post o Kaštelu!!evo ga…
Dakle, krenuli mi u pola 5 iz našeg Čiča i laganim se koracima i gumama polako približavali prvoj stanici-kod Ine smo pokupili Dragicu i Dijanu. E sad je put mogao početi i što se nas ticalo, nismo morali nigdje stat, samo da što prije dođemo do Kaštela i da se izvalimo na krevete-kakvi god oni bili… da nam put ne bi bio dosadan, pobrinuo se naš polupun, (ili poluprazan, ovisi jeste li pesimisti ili optimisti) rezervoar s kojim ne bi stigli ni do Like, a kamoli do Splita da ga nismo napunili kad je rezerva počela svijetliti-ah tipično za nas…uvijek nešto!! Putem su padale oklade kad ćemo doć na cilj i dok su svi govorili poslije 12, oko 11, nećemo danas ni doć, Dragica i Petra su odlučno rekle oko 10. i gle stvarno, u 22:10 smo već sjedile u domu i pričale s domaćinima…
Zatim smo se svi zaputili 300m(moja slobodna procjena) dalje do apartmana gospodina Batine, kojemu se ovim putem JOŠ JEDNOM zahvaljujemo na gostoprimstvu. Da ne bi bilo zabune, donijele smo mi nešto njemu u znak te zahvale pa je prvih par minuta u apartmanima trajalo slikanje za arhivu, blicali su fotoaparati, ma ko na crvenom tepihu!!
ali isplatilo se jer je Acivi bio presretan sa svojom novom web kamerom kojom će sad moći pričati i još više proširiti poznanstva na netu. Nakon što smo ostale same, odlučile smo se otuširati i otići u krpe da smo sutra ko nove, ali mi ko mi, ne bi bile mi, da nismo valjale kojekakve fore poput heklarije, Jovice i Franje(pauci s kojima smo spavale), ali ni naš Grša nije bio puno slabiji-on bi igrao twister, pa šah i tako… stvarno smo htjele zaspati, ali nam smijeh nije dao, a kad smo napokon i zašutile, onda je pak bilo smiješno što šutimo i opet sve ispočetka…ali oko 3 nam više ništa nije moglo upaliti jezike da pričamo-napokon smo zaspale!!!
Jutro je osvanulo suncem
i kako smo odlučile vidjet Split prije natjecanja, brže-bolje smo se spremile i sa našim Robijem otišle put grada pod Marjanom(tako nekako, jelda??) nekima se bilo malo teže dići iz kreveta…sleeping beauties
U gradu su neki obavili kratki šoping, a oni malo ljeniji su sjeli na kavu i pričali.
Zatim smo morale otići do Grgura zaželjet par želja…
Prije nego smo se otišle spremiti za postrojavanje, svratile smo do doma da vidimo koje su ekipe došle i da se pozdravimo s njima. A nakon toga, u apartmane i u obleku. E tad je sve počelo-neću sad prepričavat što je sve bilo, ali ne mogu napisat da je sve bilo super nakon toga jer je cijeli Sućurac kasnije pričao o tome. Dakle, pale su neke teške riječi zbog knjižica i nastao je cijeli kaos-uglavnom, užas jedan. 
No, došle smo na teren, i nakon čekanja, odradile vježbu pod silnim stresom i ljutnjom i ne znam ni ja više čim, i moglo se vidjet da nije bila baš nešto-oko 50 prva i 46 druga. S obzirom na to da imamo novog vodnog 2 i na količinu vježbi odrađenih prije natjecanja, stvarno se ne smijemo ništa žaliti. Ali što je tu je. 
Nakon toga, uslijedilo je spremanje u apartmanima(tuširanje, peglanje itd. itd.)
dokaz našeg spremanja i šminkanja je 5 godina, ako ne i više, starija Marijana
oko pola 8 
smo došle na večeru 
i jedva čekajući te porcije graha, sjedile na klupama i pratile zbivanja na bini. Na kraju je i taj grah došao i Tweetiji su bili siti. Osvojile smo drugo mjesto
ispred cura iz Desnog Trebarjeva a prve su bile domaće cure iz Kaštel Sućurca-svaka čast cure! Ono što ja mogu primijetiti je da su cure na svakom natjecanju sve bolje i bolje-tako treba!
A sad malo slika sa fešte koja je kao i svake godine dosad bila FENOMENALNA!!!dakle, prvo smo se slikale sa Robijem
a kasnije smo osim s njim slavile s prvima u muškoj kategoriji, dečkima iz Belajskih Poljica
A zatim su na red došli i dečki iz Deanovca, inače drugi, kao i mi, na Kupu.
Naravno da su s nama bili i Lekeničani, u mlađoj postavi ove godine, sa osvojenim 9. mjestom.
E tako, toliko o fešti, trebalo je malo i spavati pa smo već u 4!!!!!!!!!ha ha ha, bile u krevetima. 
I u 7 smo već bile na nogama, jer se moralo spremiti za svečanu misu… i kud svi tu i Čičanke. Sve u svečanim odorama i cipelicama lutalicama na put oko Sućurca… do crkve…
Kad je sve to završilo, ponovno natrag u apartmane i spremat se doma…šmrc šmrc… 
ali što se mora, mora se…
Gladne, gladne i još malo gladne, jedva smo čekale ručak. Malo nam i nije odgovarao, ali pizza je sve popravila. I tako smo se pozdravile sa ekipama koje su odlazile, a u pola 2 smo i mi već bili na putu doma…
stali par puta na piš i kava-pauzu 
i nakon lutanja po Prigorju, jer smo morali odvesti Dijanu do Lakteca i Dragicu do Dugog sela, oko 7 smo stigle u naše drago Staro Čiče…joj kak nam je bilo teško izaći iz kombija i zaputiti se doma… jedva čekamo Makarsku da opet sve ponovimo-dobro baš ne sve, ali većinu toga. 
I da zaključim ovaj post sa lijepim vijestima-za sve one koji su čuli nekakve glasine kak Čičanke više ne misle vježbat i kako neke cure odlaze, moram ih razočarat viješću da su Čičanke i dalje na okupu i da su jučer na vježbi napravile usisni za 20 sekundi-sa novim vodnim 2-Dragicom
ludilo. E pa tako da znate računati…
Pozdrav svima koji nas prate u stopu i dolaze u Čiče u 1 sat u noći
, ali i svima drugima koji nas baš i ne vole, ali naravno i onima koji nas obožavaju!!nismo umišljene, mi smo samo REALNE, jelda Marina??? Don't take me serious!I'm just joking around!!
Bye bye i velike puse svima!!!
Post je objavljen 06.05.2007. u 15:43 sati.