Krenuh prema izlazu iz dvorca, bez da sam se ikome javila, bez ijedne riječi, bez pozdrava.Bilo mi je svejedno hoće li se netko zabrinut, hoće li se ljutit, hoće li me tražit ili će i njima biti sejedno.Izađoh u perivoj , puhao je hladan vjetar u zraku se osjećala magija i to ne ona uobičejena magija koja se osjećala oko Hogwarsta, ova je bila drukčija. Bila mi je toliko poznata ,a opet strana, ne dokučiva, osjećala sam ju u sebi al joj nisam znala izvor. Bila je to uspavana magija, magija koja je čekala da bude probuđena. "Gle gle slavna Enika Gryffindor opet biježi, prvi si put bježala od društva, pa od ljudi, čak si pobjegla i od smrti. Hajde reci mi od čega ovaj put bježiš , živo me zanima?!" Damian je bio naslonjen na zid, opet je imao onaj arogantni smiješak na licu, zapravo on ga je uvijek imao. Dobacih mu samo jedan oštar pogledi i bez riječi produžih dalje. On se stvori pokraj mene, hodali smo u tišini osjećala sam njegov ispitivački pogled na sebi, osjetila sam da mi pokušava čitati misli puknula sam u trenu ni sam nisam znala zašto točno, niti koju sam čaroliju primjenila, jedino što znam je da je jedan trenutak bio kraj mene a drugi odbačen nekoliko metara dalje. Čula sam sebe kako vičem na njega :" Nikada više, jel ti jasno nikada više da mi nisi pokušao uči u um, nikada više Damiane jer kunem ti se svim što mi je nekad bilo sveto ubit ću te , sljedeći put ću te ubiti. Onda će sve imati svoje mjesto s prokletim imenom i sama ću biti prokleta" trnutak me je zbunjeno gledao , digao se polako i hladno rekao " Znači o tom je riječ, napokon si i to otkrila, dobra laknulo mi jer po tvojoj reakciji čovjek bi pomislio da se dogodilo nešto strašno" sad je bio nameni red da budem zbunjena "Zar si znao?" upitah ga nakon što sam se malo smirila. "Da znao sam"dobila sam odgovor. "Za Boga miloga Damiane zašto mi nisi rekao", on se nasmije " TI bi to trebala znati najbolje od svih najdraža, drevnim je obiteljima zabranjeno uplitat se u međusobne obiteljske stvari bez obzira na posljedice." prišao mi je i stavio svoju ruku na moje rame "kad ti ponestane opcija, odgovor potraži ispod zlatnog kamena. Ali zapamti možeš pobijeći od svega ali od sebe ne možeš" prošaptao je tiho na moje uho a zatim je otišao.
***************************************************
Sat vremena poslje hodala sam pustim ulicama Londona, bilo je gluho doba noći, kiša je padala. Čim sam stupila na Londonske ulice bila sa mokra, no nije mi smetalo, samo sam besciljno hodala, završila sam pred nekom slijepom ulicom tri su mladića premlaćivala četvrtog. Jesam li mu pomogla? Ne. Zašto? Jednostavno je , jer nisam željela, zaslužio je to, vidjela sam mu um pretuko je tu dijevojku na mrtvo, zaslužio je sve što mu se dogodilo zaslužio je da ga pretuku kao što je on pretukao nju, zaslužio je.Uočili su me, nisam se pomakla s mjesta, u meni je svakim trenutkom sve više rasla mržnja prema njemu, to me iznenadilo jer ja nisam nasilna osoba, no sad sam očito to postajala željela sam ga mučiti tisuću i jednim Curciom, no nisam, bila sam samo promatrač."pomozi mi ..."zavapio je, no nisam mu pomogla, iz mene je nestala sva ona samilosti sažaljenje koje sam prije imala za druge, ostala je samo mržnja, postala sam hladna i imuna na njegovu patnju. "Ne, neću ti pomoć" rekoh mu hladno i okrenuh se da odem, no onda ipak zastanem i dobacim "Imaš sreće što ja nisam na njihovom mjestu, da se mene pita dobio bi puno goru kaznu" i zatim sam otišla opet u tamu. Na puste londonske ulice, a kiša mi je bila jedina suputnica.
Osluškivala sam svoje korake , slušajući kako se njihovi zvuci miješaju s zvukovima kiše koja je i dalje jednako padala.Iznenada se nešto promijeni, začuh još koraka užurbano su se približavali. Nisam se potrudila ni okrenuti ako bude bilo kakvih problema riješit ću to, zaboga miloga pa ipak sam vještica. "Tebe je malo teže dostići" začuh nečiji glas no nisam se obazirala produžila sam dalje. "Hej tebi govorim" reče netko i uhvati me za ruku.Okrenuh se bio je to jedan od one trojice što su tukli onog dečka, bio je mokar baš kao i ja,upitno ga pogledah. " Trebaš nešto ili ti jednostavno samo dosadno" držala sam onaj stav ja sam najbolja iako mi baš nije išlo. "Hajde mo se prvo skloniti s kiše pa onda možemo čavrljati o tome što ja trebam ili ne trebam" nije dijelovao uvrjeđeno mojim držanjem, mrko sam ga pogledala i produžila dalje "Ja znam tko si ti" viknuo je za mnom "Neznaš ti ništa " tiho sam prošaptala za sebe neokrećući se, a zatim je on rekao još nešto " Misliš da si bolja od drugih samo zato jer si vještica."
Post je objavljen 13.05.2007. u 13:46 sati.