Sovjetska vojna pomoć Republikancima
Staljin se odlučio pomoći Republikancima na sastanku Politbiroa u Moskvi 31. kolovoza 1936. godine, pa su se vlada SSSR-a i Kominterna počele užurbano pripremati za slanje veće vojne pomoći Republikancima. Operaciju dostave vojnog, ratnog i doknadnog materijala iz Sovjetskog Saveza u Španjolsku preuzeo je sovjetski NKVD. Tako je s tom namjenom u Odessi stvoren poseban ured sa satnikom Umanskim na čelu. Naime Sovjetski Savez u to doba na Sredozemlju nema ratnih brodova, pa su se pošiljke oružja poslane teretnim i prijevoznim brodovima, odnosno rute tih brodova morale držati u strogoj tajnosti. Istodobno nekako u to doba Staljin je započeo i čistke među sovjetskim časnicima, pa je to sve usložavalo slanje vojne pomoći Republikancima. Prvi brodovi ukrcani su tako tek u rujnu. Njemački obavještajci odmah su poslali izvješće da se u luci Odesse događa nešto vrlo tajno, a brod Neva koji je u Španjolsku prevozio hranu, najvjerojatnije prevozi još nešto. Za Španjolsku krenuli su i sovjetski vojni stručnjaci i specijalisti. Početkom listopada kroz Bospor je prošlo šesnaest sovjetskih brodova natovarenih materijalom vojne pomoći za Republikance. Prvi je u Cartagenu stigao sovjetski brod Komsomol natovaren tenkovima, oklopnim prevožnjacima i topništvom, te skupinom sovjetskih vojnih tenkovskih stručnjaka koje predvodi sovjetski brigadir Krivošin. Ukupno je tih dana stiglo stotinjak tenkova i zrakoplova, nešto kamiona, protuzrakoplovnih strojnica, oklopnih prevožnjaka i druge vojne opreme koja je bila redom nova s tvorničke trake. Tipovi sovjetskih zrakoplova koji su stigli u Španjolsku bili su I –15, dvokrilac koji će u Španjolskoj postati poznatiji pod nadimkom Chato (prćasti), zatim I – 16 novi jednokrilac kojeg su Republikanci nazvali Mosca (muha), a Nacionalisti su ga nazivali Rata (štakor). Ti tipovi zrakoplova bili su zapravo sovjetske verzije američkih zrakoplova Curtiss i Boeing. Chato je razvijao brzinu od 350 km/h, imao je četiri strojnice i mogao je nositi manju količinu bombi težine 12 kg. Mosca je razvijao brzinu od 480 km/h, ali je imao samo dvije strojnice. No, Mosca je imao nove uređaje za brzo penjanje, uvlačio je stajni trap, a motor mu je bio izuzetno jak. Ubrzo su se u bitkama našli ovi zrakoplovi kojima su pilotirali isključivo sovjetski piloti. S ovim lovačkim zrakoplovima stigli su i bombarderski zrakoplovi tipa SB – 2 Kaćuška koji za zaštitu nije trebao lovačke zrakoplove jer je bio konstruiran kao presretač, a postizao je brzinu do 400 km/h. Slijedeći bombarder bio je tip Nataša, te zrakoplov za brišuću strojničku vatru tip Rasante (brišući). Sovjetski tenkovi bili su model T – 26 teški deset tona, teško oklopljeni i naoružani topovima bili su mnogo opasniji od talijanskih tritonskih tipa Fiat-Ansaldo i šesttonskih njemačkih tip Mark 1. Sovjetski 'protukolci' (protuoklopne puške) bile su itekako jače i probojnije od njemačkih i talijanskih. Do 1. studenog u Španjolsku je stiglo oko 500 sovjetskih vojnih stručnjaka, operativnih časnika, pilota, tenkovskih stručnjaka, instruktora letenja i prevoditelja. Glavni zapovjednik tih sovjetskih časnika bio je general Berzin (konspirativnog imena Grišin). Zapovjednik pilotima bio je brigadir Smuškjević (konspirativno ime Douglas). Athumanunh će pobrojiti neke od pilota koji su uskoro postali zračni asevi (Prokofjev, Kopec, Šaht …), zatim neke sovjetske časnike koji će tijekom Drugog Svjetskog rata postati sovjetski maršali (Malinovski, Rokosovski, Konjev, Kulik …) No, svu ovu pomoć Republikanci su ipak Sovjetima platili u zlatu (lujdori, sovereigni, dolari i zlatni pezeti).
Post je objavljen 06.05.2007. u 10:24 sati.