Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wastelands

Marketing

i don't wanna wake up!

san koji je naglo prekinut alarmom prije 10 minuta.

...slijedim nekoga...imam crnu torbu na leđima...dolazim do prozora i tamo nalazim stube koje vode do dna.
pod pretpostavkom da je čovjek kojeg lovim otišao tim putem, i sam se počinjem spuštati tim stubama. no
na putu prema dolje drvene stube poprimaju nakakav izobličen, isprekidan oblik. Sada me velika neobjašnjiva praznina u stubama dijeli od poda. dolaze tri žene... govore nešto čudno ( imalo je smisla u snu ) i odlaze. Znam da će se vratiti po mene... objašnjavaju mi kako da siđem i odlaze. Spuštam se na tlo i počinjem bježati u suprotnom smjeru. Sada sam na nenakvim dokovima...hodam po rubu betonske ograde. Odjednom bježim kroz Sisak. Gravitacija se pojačava. Noge postaju užasno teške. Imam osjećaj da trčim kroz gusto tijesto. I što se jače trudim to postajem sporiji. Okrećem glavu i vidim one tri žene u daljini kako hodaju u mom smjeru. Sada slijedi praznina u snu koje se ne sjećam... Odjednom sam u nekakvoj igrici... avanturi pretpostavljam... nekakva pustinja.. grad u pustinji... ja i bratić hodamo kroz nenakav trg... trebamo maknuti nekakav tenk ili ga uništiti...ne sjećam se... hodamo kroz ulice... dolazimo do ulaza iza kojeg se nalazi tenk... ja mu odvraćam pozornost i otimamo tenk. bratić nastavlja na slijedeću misiju sa tenkom... neki treći tip kojeg znam ( izgledao je poznato ) preleti na stolici pokraj mene. Stolica ima propeler kojih 20 metara u zraku. Odjednom sam u nekoj sobi. U stilu kompjuterskih avantura pretražujem sobu s nekim lebdećim povećalom i rukom. Sada slijedi dio sna kojeg se ne sjećam. Sada sam u svojoj kući koja je puna mojih rođaka, tetaka, nećakinja... i jedna cura iz osnovne škole... nešto pričam s njom na balkonu... opet praznina... ima nekakve veze s torbom koju sam imao na početku sna... sada se pojavila indentična torba ali s drugim sadržajem...one žene s početka se ponovo pojavljuju... onda nekakav nepovezni razgovor s bratićem... tražim ga da me povede na slijedeću avanturu... on odbija zbog nekog razloga... opet crnilo... ulazim u ogromnu i veoma skupo uređenu sobu. Ogroman krevet se nalazi na sredini sobe. U ruci držim šalicu s vodom. Popio sam pola i sada sam gledao gdje da prospem ostatak vode. Nekakav batler me omete pri tome, svojim pojavljivanjem na ulazu u sobu. Šalica nestaje. Pogled mi odleti u smjeru velikog televizora koje se odjednom pojavio u sobi. Počinje spot kojeg nikad nisam vidio.Zavaljujem se u masivni krevet. Pozadina u spotu je nekakva pustinja/dolina. Pojavlluje se neki tip koji liči na faraona... Počinje ova pjesma:

20 sekundi nakon početka spota alarm me trga iz najčudnijeg san kojeg sam ikad imao.
Cijeli san je trajao pola sata. Toliko sam imao vremena za ubit oko. Imam osjećaj da je trajao danima.
Čudno...

Post je objavljen 06.05.2007. u 09:34 sati.