Odjednom se začula sirena policijskih auta... Vračali su se... Bili su blizu... Ivek je počeo bježati... Nije više htio bježati... Ali morao je... Odjednom je netko viknuo:'Eno ga! Bježi!'. Ivek je to čuo... I murja je to čula... Na sreću je Ivek prolazio kroz jako tijesnu ulicu gdje auti nisu mogli proći pa su ga morali pješke loviti. Prijetili su mu pištoljem ali Ivek se nije obazirao. Samo je trčao. Nije imao pojma kud je bježao ali zato murja je... Stjerali su ga u slijepu ulicu... Samo je bilo pitanje vremena kad će ga uloviti. Ulica je bila dugačka... Iveku se činilo kao da nema kraja... Kao da nikud ne vodi... To ga je podsjećalo na njegov život... Koji nikud ne vodi... On više nije htio tako živjeti... Nije se mogao vječno skrivati... I kad bi uspio pobjeći šta bi onda učinio... Nema izlaza... Murja je došla do kraja ulice... Ali Iveka tamo nije bilo... Policajci su samo zbunjeno stajali i gledali... Još jednom su pretražili cijelu ulicu ali Iveka nigdje nije bilo... Murja je otišla... I nekoliko minuta kasnije otvorio se poklopac od kanalizacije... Ivek je izvirio da provjeri jel sigurno... kad je vidio da nema nikoga izašao je i otišao... Otišao je u najnapušteniji dio grada gdje su jedini stanovnici miševi i štakori... Otišao je na smetlište... I sjeo na pod... Pogledao je oko sebe i ugledao upaljač na podu... Bio je pun... Nije mu bilo jasno zašto bi netko bacio puni upaljač... Spremio ga je u džep... Možda mu zatreba jednom... Zaspao je... Ali ga je ubrzo nešto probudilo... Bile su to sirene... Murja je opet pretraživala grad... Na Ivekovu sreću samo su prošli kraj smetlišta jer su mislili da nikoga nema... Ivek nije znao šta će ni kud će pa je ostao tu gdje je... Razmišljao je... O smrti... Ali ovaj put ne o onoj za koju je on kriv... Ovaj put je razmišljao o samoubojstvu... Nije više mogao živjeti ovaj glupi život... 'Bilo bi bolje da sam mrtav.', rekao je... Ustao je i krenuo hodati... Išao je prema mostu... Prema onom mostu gdje je proživio razne događaje... Gdje je odspavao par puta, gdje je bježao od bijesnog rotvajlera i gdje je susreo onog starca koji mu je pričao o vrijednosti života... Dok je hodao neprestano je mislio na tog starca... Nije ga mogao izbiti iz glave... Nije mogao prestati misliti na njegove riječi... Napokon je došao do mosta... Popeo se stepenicama i nastavio hodati... Stao je na rub mosta... Pogledao je prema dolje... I počeo drhtati... Gledao je u vodu... I gledao... I gledao... NASTAVLJA SE... Uživajte ljudovi!!!
Post je objavljen 05.05.2007. u 22:30 sati.