Marketing
Anđeli....
Danas nekako cijeli dan razmišljam o anđelima. Vjerojatno zato što sam jučer pročitala knjižicu "Moj anđeo".
Sjećam se da me mama učila molitvu "Anđele čuvaru mili..." dok sam bila dijete. Uvijek mi je ta molitva bila
posebno draga jer sam poistovjećivala anđele sa onim debeljuškastim bebama s krilima koje sam vidjela na
slikama, a i sa kipovima anđela koji su isto tako izgledali. Toliko milo i dobroćudno su izgledali da mi je i ta
molitva postala posebno draga, pa je izmolim svakodnevno. U knjižici koju sam pročitala, posebno me dotakla
priča o čovjeku koji je izgubio anđela čuvara, pa ću je ukratko podijeliti sa Vama:
"Isprva je moj Anđeo čuvar imao velika krila i lijepo nasmijano lice. No kasnije je on dobio u svoje ruke ljestve
koje su sezale sve do neba. S tim ljestvama, trčao je moj Anđeo oko mene, postavljao ih okomito pred moje
noge i svaki moj korak, trebao je biti hod po ljestvama tj. uspon prema Nebu. Sada ću Vam reći kako je moj
Anđeo dobio ljestve. Naime kada sam bio mali, naučio sam molitvu: Anđele čuvaru..." Molio sam tu molitvu
nekoliko puta dnevno. Jednom sam se popeo na visoke ljestve koje su bile prislonjene uz kuću.S obzirom
da sam bio mali ubrzo je nastala potjera za mnom. Već sam bio na vrhu ljestava kada me majka vidjela na krovu.
Djed se pribrao i rekao mi da izmolim molitvu Anđelu..., i tako dok sam ja molio, otac se popeo na krov i spustio
me dolje. Tako je moj Anđeo dobio ljestve. Tako sam se ja kroz život penjao po tim Anđelovim ljestvama. Svako
ministriranje u crkvi me je popelo za jednu stepenicu, svaki odlazak na misu itd... Prvi pad s mojih ljestava bio je
kada sam otišao u JNA. Ismijali su i mene i mog Boga, a moj je Anđeo te noči plakao. Ne samo da se nisam želio
popeti ljestvama, nego sam odgurnuo i Anđela od sebe i njegove ljestve. Nakon toga su slijedili moji padovi sa
ljestava. Učlanjenje u partiju, pa posao, stan, karijera, ženidba bez Božjeg blagoslova ... Sve su to bile prečke
koje su pucale i spuštale me sve niže. A moj Anđeo se nije mirio nego je popravljao ljestve i nosio ih za mnom.
Jednoga dana je nestao. Držao sam studentima predavanja i spominjao vjeru kao nešto primitivno i učio ih da ne
vjeruju u Boga koji je nevidljiv. Nakon nekog vremena zaboravio sam da moj Anđeo postoji... Kada mi je nakon
mnogo godina sin umirao na rukama od prevelike doze droge, sjetio sam se svog Anđela. Već skoro mrtvom djetetu
šaptao sam na zho molitvu "Anđele čuvaru...", a moj sin se smješio. Njegov osmjeh ledio je moje srce i na EKG-u
se pokazala ravna crta... Ne nije umro. Danas se liječi. Moj Anđeo čuvar je čuo moju molitvu i pridržao ljestve po kojima
sam nosio svog sina, baš kao nekad davno moj otac mene. Kada su me kasnije opet pustili k sinu upitao me:
Oče što si ono lijepo govorio?
Nakon svega tog šoka krenuo sam da udahnem malo zraka. Ne znam kako ali našao sam se u crkvi. Bila je prazna.
Našao sam polomljenu grančicu cica mace. Bila je Cvjetnica. Došao sam do oltara. Dugo sam klečao i molio, otvarao
opet svoje srce, a kraj mene je moj Anđeo izvlačio ljestve i popravljao prečke... Podigao me i stavio na prvu prečku..."
Neka i Vama svima Vaši Anđeli drže prečke da se što lakše penjete po njima kroz ovaj život prema Bogu.
Post je objavljen 05.05.2007. u 19:17 sati.