E sada evo vani kiša a ja dobivam mlade takok da mi praktički ispadaju po podu iako nemam nikakav organ (osim ako mi prerade želudac) u kojemu bi ih nosio. Vladari manekenije nikada ne spavaju oni žive na vašaoj grbači i smiju se tupoći ljudi koji su spremni za izdrkotinicu od torbice platiti 5000 kekica kuna. Pa mi palo na pamet nešto o izvlačenju iz svijeta konstantnoga. Ono 4 popodne a doma nema apsolutno ništa za pojesti, a čak ti se gadi i onaj mali sirić na kojem je nacrtana žena iz Velikih Zdenaca - baš prava pucica. E onda nakon zatvaranja frižidera...hm jebote... idem nazvati pizzeriju. I tu počinje premišljanje koje na kraju završava 99% istom odlukom. "E može jedna mjesšana, i stavi mi malo više sira" - to malo više sira kao da mi pere savijest da ponovno nisam uspio... Ponovo sam pokleknuo pred poznatim i naručio dobro znanu "mjeđanu" poznanicu. Hm ima ko sličnu situaciju...čini li nas naručivače mješanih ta činjenica kukavicama, i jesu li oni koji s ponosom kažu daj jednu s plodovima mora hrabriji?.....Hm ne znam, ali kakva pizza takav i život... Iskakanjem iz učestalosti postoji mogućnost da će biti bolje ali isto tako i mogućnost da ćemo se neugodno iznedaditi..... Slijedeći korak pa makar bilo šta koji ću napraviti biti će suprotno od onoga što pomislim - to obećavam pred svima! DOSTA JE BILO MJEŠANIH I SIGURNIH - ŽIVJELE NEPOZNATE I NESIGURNE situacije! Eto toliko pa ćemo sada vidjet... idem ja naručit jednu mješanu - gladan sam!
Post je objavljen 05.05.2007. u 19:37 sati.