kad u dubini grudi stisne,
kad daha nestane,
kad se više ni glasa ne čuje,
a u ušima zazuji,
toliko se grčeva skupi,
od straha,
da sve ne nestane...
misli polete,
sve je svejedno,
dal ću sunce sutra ugledati ili ne,
dal će me kaplji kiše pokriti,
dal ću ispod duge proći,
samo me strah obuzme,
strah,
da sve ne nestane...
tvoje usne me poljubit neće,
moje tijelo tvoje dlanove osjetit neće,
tamni pogled tvoj,
pratit moj neće,
dah topli s tvojih usana poput zrake sunca,
moje rame osjetit neće,
ali strah,
strah osjećam ja,
strah da sve ne nestane...
u mom srcu previše ljubavi,
previše da me guši,
grčeve mi stvara i dah mi oduzima,
ljubav prema tebi je ono što me drži,
podijelit je nikad neću,
nikad osjetit nećeš,
bojim se da ne ispari,
strah me,
strah da sve ne nestane...
Post je objavljen 05.05.2007. u 19:16 sati.