Vracam se u zagreb za tjedan dana. Probao sam ovdje studirati, ali mi nije islo. Izdrzao sam 5 mjeseci. Dosta. Ne zelim crpiti zivot radeci nesto sto ne zelim. Ionako mi je iscrpljen. Povratak me raduje. Daje mi neki mali cilj u zivotu. Ali imam i probleme. Ostao sam bez putovnice. Sranje. Ukradena mi je zajedno sa novcanikom prije mjesec i pol. Sada je jebada po ambasadi. Nije problem. Sve se moze, ako je cilj vrijedan toga. A jest. Ponovno vidjeti ljude koje volim i koje znam. Ja sam osoba koja stjece jako puno poznanika, ali sto se pravih prijatelja tice, njih bas tako lako ne mozes. Ali meni je drago sto imam mali broj prijatelj koje volim, za koje bi sve dao, kao i oni za mene. Sa svima se znam vec godinama. Sa najboljim prijateljom i prijateljicom se znam od prije osnovne skole. Ljudi koje znas te odredjuju. Covjeka ne mozes procijeniti kao samog. Ipak smo socijalna bica. Neke mozes, ali ti su asocijalni. Ljudi s kojima se druzis i zivis i koje volis te odredjuju. Kao sto i tih odredjujes njih. Zato me raduje povratak. Kad se vratim opet cu biti odredjen. Mozda me i prodje "Ono nesto". Mozda.
Post je objavljen 05.05.2007. u 08:09 sati.