Možda ste upoznati do neke mjere da je sustav upada na američka sveučilišta dosta kompliciran. Ali dok se ne nađete u središtu svega toga, ne shvaćate da je zapravo jako, naglašavam, jako kompliciran. Sam upad je ovdje noćna mora mnogim srednjoškolcima, pogotovo od proljeća treće godine, pa sve do negdje proljeća četvrte godine.
Proljeće trećeg razreda je dosta važno radoblje jer se vrše prve pripreme i poduzimaju se prvi veći koraci prema upisu na faks. (pripreme već počinju od sedmog razreda osnovne, ako ćete se baš pripremati) Jedan od najtraumatičnijih koraka su testovi koji se moraju napisati. Najgori od njih: SAT. (A koji su to svi testovi? Npr. AP exams ako ste učenik nekog AP predmeta, ili TOEFL, ako ste internacionalni učenik, još postoje i ACT testovi koje mjere vaše znanje itd. itd.)
Sad, što je SAT? Zaboravila sam što znaći sama kratica, ali mjere vašu sposobnost u rješavanju testova. (ako to ikome išta znači... znam da meni to objašnjenje nije puno objasnilo) Sastoji se od 3 dijela. Engleski, matematika i esej. Na starom SAT-u (do prošle godine) niste trebali pisati esej, ali su ga uveli od ove... Na testovima engleskog i matematike samo zaokružujete jedan od ponuđenih odgovora. Engleski - gramatika i vokabular (nađi grešku u rečenici, dopuni rječju koja najbolje odgovara...), a matematika - algebra, geometrija (naizgled jako laki zadaci, ali je još lakše zbuniti se. Za strance samo gradivo nije teško, ali je ponekad teško razumjeti što traže od vas jer nemate dobar vokabular matematike na engleskom. Npr. tko bi znao da se opseg na engleskom kaže cirumference itd. Postane lakše jednom kad vam bude jasno što traže od vas. Prema tome, potrebno vam je znanje matematike do drugog razreda srednje). A esej vam zadaju neku temu i sad trebate stvoriti svoj stav i znati ga obraniti s primjerima. Npr. Jesu li laži ikada opravdane? itd. Imate 25 minuta za esej i onda slijedi 9 djelova testa (matematika i engleski) svaki dio traje od nekih 15-25 minuta. Nakon nekoliko riješenih cjelina imate pauzicu za piće, zalogaj ili WC.
Ja sam ga pisala 05.05.2007. Nisam se nešto prepala, to je samo test na kojem se ionako nema smisla živcirati jer ili znaš riješiti ili ne znaš. Ah, zaboravih spomenuti da sam test sveukupno traje skoro 4 sata. Moj problem nije bio dugo sjedanje, ili test, ili nerazumijevanje problema (ok, bilo je i toga, ali...) već virus koji se aktivirao u mom tijelu baš taj dan. To jutro... Bih napadnuta stomačnim virusom (ne znam kako se zove na hrvatskom pa doslovno prevodim) i postade mi slabo na pola testa. Mislim da mi koncentracija nije toliko opala, ali mi je bilo hladno i lagano slabo. Bar nisam bila gladna ako ništa drugo.
Petak prije testa je većina trećaša ili prigovarala da im se ne da pisati test ili su se pretvarali da ih nije uopće briga za test i dobili izljev bijesa pri svakom spomenu testa. Meni je bilo zanimljivo iskustvo, čak i da se ne odlučim na američki studij, drago mi je da sam ga pisala. Zovite me ludom što mi se svidilo pisanje testa, ali i to je iskustvo koje učenik na razmjeni mora iskusiti, ne? ;)
Zatim, ako se tko sjeća mog opisa predmeta, točnije o AP predmetu. (AP=Advanced Placement, satovi se podučavaju na razini prve godine fakulteta i teži su nego normalni predmeti) Svatko tko je upisao AP predmet mora pisati AP test (bar što se tiče u ovoj školi). A što je to? Test koji mjeri vaše znanje i pripremljenost u tom predmetu. Ocjene su kao u nas: 1-5. 1=nedovoljno pripremljen. 2=dovoljan. 3=dobro pripremljen. 4=veoma dobro pripremljen. 5=Iznimno pripremljen. Za neke je to važno jer ako dobiju 4 ili 5 (nekad i 3) onda ne moraju ponovo uzimati te predmete na faksu (npr. ako ste uzimali AP English, onda ne morate ponovo učiti engleski za prvu godinu faksa na fakultetu jer ste odlično pripremljeni u tom predmetu, itd.)
Ja uzimam sat zvan AP Calculus AB (matematika, gradivo limesa do derivacija) i iskreno... naša profesorica stvarno ne zna objašnjavati. I jest da nam je i knjiga katastrofa što se tiče objašnjenja (jer ni ne objasni kako treba...), ali ni učenici nisu nešto zainteresirani za taj predmet pa se većina ni ne trudi. Uopće. Jer to prolazi kod profesorice... Pa ako želite što zauprave načiti, morate se sami potruditi i tražiti po bespučima interneta... Uglavnom, imali smo taj ispit 09.05.2007. (ja sam taj cijeli vikend proležala u krevetu i još se oporavljala od virusa i skoro 5 dana nisam jela pošten obrok jer bi mi bilo slabo od imalo hrane u želucu... i počela imati probleme s pamćenjem... :( ) i koliko god su se svi isprepadali, nije bio toliko strašan. Bio je mnogo lakši nego test za vježbu koji nam je profesorica svima dala. Mislim da neću dobiti 1. (nadam se...) :D Većini se nije dalo ni uopće pokušavati pa je dosta njih spavalo preko testova ili se igralo na kalkulatoru :D (da, ovdje su kalkulatori čudo jedno... o njima drugom prilikom)
Atmosfera i način pisanja testa me podsjetila na natjecanja u Hrvatskoj. Sjedite s jos nekoliko ljudi u prostoriji, sve je mjereno točno na minutu, ali je razlika da ovdje imate ponuđene odgovore u prvom dijelu testa! (za svaki krivi odgovor vam oduzmu .25 bodova, kao u SAT-u) Drugi dio testa morate odgovoriti na probleme i objasniti rezultate (što znače itd.) Rezultati će nam stići u srpnju. Rezultati SAT-a stižu krajem svibnja.
Ne znam koliko ste me uspjeli razumijeti, jer znate i sami (ako ste me već čitali) da mi objašnjenje njihovog sistema baš i ne ide :(
Uglavnom, važno da ste shvatili bit teksta: proljeće trećeg razreda u Americi je stresno. Testovi, testovi, testovi. Iako je AP predmet većinom rezerviran za četvrtaše, ima dosta trećaša koji uzimaju AP matematiku ili povijest. I pomalo morate donositi odluke na koje ćete se fakultete prijavljivati jer u njih nema prijamnih. Morate složiti sve dokumente, napisati esej, prikupiti dovoljno slobodnih aktivnosti i iskustva u dobrovoljnom radu (ako ćete na bolje fakultete, tj.) najranije do listopada, a najkasnije do siječnja vaše četvrte godine. Poslije toga slijedi nervozno iščekivanje na koje ste fakseve uspjeli upasti jer je posljednjih godina postalo JAKO teško. I više nitko ne zna što vam može zagarantirati upis. Čak ni sve petice, ni činjenica da su vam roditelji ili rodbina pohađali taj faks više ne mogu ništa zagarantirati. Fakulteti sve više žele raznolikost u kampusu i traže veoma raznolike učenike koji se ističu kao pojedinci u gomili prijavnica.
Post je objavljen 16.05.2007. u 03:19 sati.