POZOR POZOR!!! molit ću da se ovaj post čita sa razumjevanjem,znači odslušate pjesmuljak i kad skužite drugi pjesmuljak čitate dalje...ako nemate vremena,nemojte ni čitat...eto..počinjemo
Eto i kaj drugo da velim...ulogorila se tu prije 12 godina kada sam izgubio male figure in my life...ali my father was a rollin stone tak da bi došlo do nje ionako iovako...i sad se borimo...malo ona dobije,malo ja i tak to ide...ma sve je to pisha od ofce
Kao sad bi ja tu trebo pisat litanije o tome kako uopće nemam pojma otkud sam došo,kamo sam krenuo i di ću završit i kako me poanta mog postojanja i plaši i opterećuje...ma zajebite drugari,ipak se ne okrivam toliko
Kako je sve sebično...počevši od svoje mačke pa nadalje...sebično je ovo vino koje se tak brzo troši,sebična je ova pljuga koja izgori prije nego kaj sam uopće skužio da sam ju zapalio,sebični su mi frendovi jer spavaju a nisu tu...a najviše od svega sam sebičan ja koji se nedajem (i puca mi pisha jel književno skupa ili odvojeno)...
Nisam si baš dobro...možda sam ipak trebao piti ljekove..ali kako Lina iz Običnih ljudi kaže:“Kaj će mi nešto od čega sam prospavala najveće depresije svog života....“ i onda shvatih da depra i nije neki bed...ona je zapravo podsjetnik da je bolje osjećati i najžešću bol nego ne osjećati ništa...
Ljudi moji kako je bolno ne osjećati ništa...e sad je to kao neki sukob izjava ali i nije...jer osjećati da ne osjećaš ništa je...prestrašno...jer osjećaš...jedno veliko NIŠTA koje ti zauzvrat daje NIŠTA...kaj sad bi trebo pojasnit...dobro,ionako cijeli svoj život neki drek pojašnjavam...što sebi,što drugima...e pa evo ovako...uzmite tekice,blokove iliti dignite word i pažljivo zapisujte...jerbo...i shall say this only ones...(idem u drugi redak da bude pregledno)
Kad osjećate bol,sreću,ljubav,pripadnost,želju,potrebu...dobivate unazad pun drek nego što u tom trenutku mislite...dobivate USPOMENE...možda to i ne zvuči tako puno ali vjerujte,uspomene su nešto što vam nikada nitko neće moći uzeti niti preoblikovati po svom viđenju...uspomene su percepcija vaše duše...
Imadoh jednu veoma bolnu i patološku vezu...toliko bolesnu,toliko zastrašujuću ali opet punu uspomena...i sad nakon skoro 5 godina znate čega se ja najviše sjećam...osmijeha na njenom licu...zajedničkih večera (iako sam samo ja kuho)...sjećam se filmova koje smo zajedno gledali...sjećam se jedne skrivene suze (zaboravio sam one neiskrene kojima se skoro svaka žena služi da bi dobila ono što želi)...ali najviše čega se sjećam je njen miris i okus (nemojte mi sad usred moje depre zabrijat na perverziju) ...eto i to mi nitko nije uzeo...ni ona poslije nje...niti ijedna druga...ali najbitnije ni ja sam...
Uspomene...koliko god one KB,MB ili GB težile...su ono što nas formulira i približuje onom tzv. Svijetu odraslih...glupo zvuči,zar ne...ali je istina...ja još uvijek nisam odrastao i nadam se da nikad ni neću u potpunosti odrasti..ali (uvijek bude ono „ali“ ) sam se približio tom svijetu toliko da sam napisao ovaj post...
I jebite se...dao sam vam se sad više nego ikad ikom...pa što,mogu se i ja jednom otkrit... Živili
p.s. namjerno nisam stavio nikakve smaljiće...jebo to...riječi su jače...WORD!!!
UPDEJT FROM DRUNKLAND
Dok stojim za šankom delimično pijan
mrzeći pomalo i sebe i druge,
ubijam lagano konjak, cigarete,
prijatelje dobre, moje verne sluge.
Nisam od onih koji cvile,
više te nemam i šta tu mogu,
ja ću se posle odvući kući
samo da popijem jos jednu s nogu.
Znam, neću moći jos dugo da zaspim,
beskrajno duge, proklete noći,
kako su pogrešni dani bez tebe,
tu mi ni piće ne može pomoći.
Nisi valjda luda da se stidiš
što si me prognala istočno od raja
bar se nasmeši kada me vidiš,
ostani đubre do kraja.
i za kraj:
Post je objavljen 05.05.2007. u 00:29 sati.