hej ljudi...evo ovaj ću post namjeniti svim slomljenim i tužnim srcima...
...vjerujem da svi znate kako je to barem jednom biti ostavljen, napušten, nogiran, napucan ili kako sve već ne...ali najgore od svega je biti prevaren...onaj osjećaj kada te netko prevari teško je za opisati...osjećaš se manje vrijedno...čime si baš ti to zaslužio...osjetila sam ja to na svojoj koži i moram priznati nije ugodno...onaj prvotni šok mi nikad neće proći iz glave...voljela sam toga dečka, slagali smo se dobro i bilo nam je lijepo...nikad neću zaboraviti ona šuškanja od prijatelja...on te je prevario, bio je s drugom...a ja naivna im nisam vjerovala, poslala sam mu prvu poruku...nije odgovarao...pa drugu, pa opet ništa...i tako bezbroj...ali ništa...sve dok ga taj dan nisam vidjela zagrljenog s tom curom...curom koja mi se predstavljala kao prijateljica...to dvoje tada nije imao srama...onako nonšalantno su mi se prošetali ispred očiju, što je mene odmah bacilo u očaj...suze su tekle danima...sve me je podsjećalo na njega...sve dok mi jedan dan nije proradio kliker...taj dan umjesto srca, proradio je mozak...i rekao mi stani mala, pa nije on vrijedan toga...na to sam se zapitala i zaista skužila sam da nije vrijedan mojih suza...ni u jednom trenutku nije mi došlo da mu se osvetim...jedno vrijeme sam ga izbjegavala, a onda su mi se posložile sve kockice u glavi i prestala sam s time...jednog dana smo se sreli i pogledala sam mu u oči, onako bez srama, bez poniženja...tad smo imali priliku i razgovarati...toga dana ja više nisam plakala...on je bio taj koji je plakao i ispričavao se, kajao se zbog svog postupka...molio me za oprost...želio je da ponovno budemo zajedno...oprostila sam mu, ali s njim više nisam bila...jednostavno, prebolila sam ga...jedini koji je tada izgubio bio je on...sve je isto kao prije, sve je isto,a ništa nije...
...i danas kad ga vidim, njemu je neugodno, ne meni, on na licu krije žaljenje, ne ja....
...ona stara mudra poslovica istinito kaže...vrijeme liječi sve rane...
...zato dragi moji...nemojte dopustiti da iz takve situacije izađete pognutih glava...jednostavno život ide dalje...pravi pobjednici ćete postati jedino ako takvim ljudima ponovno uspijete pogledati u oči, uzdignutih glava i s osmjehom na licu...
...sretno i nemojte mi biti tužni...slomljeno srce se liječi jedino iskrenim oprostom i novim početkom...i naravno bujicom dobrih šala i viceva....
....voli vas vaša Nina...pozzz.....
Post je objavljen 04.05.2007. u 23:46 sati.